Ninja World

Powered by Forumotion™

Ninja World | Ototsu Ramen - Page 7

Započni avanturu!
Stvori legendarnog karaktera kog će igrači pamtiti godinama i postani najjači ninja u igri.
Tvoja avantura počinje sada!


Info
Uputsvo
RegisterJoin Discord
Ninja WorldLog in

Ninja World - Roleplay Card Game

new_releasesView posts since last visit account_boxView your posts chat_bubble_outlineView unanswered posts done_allassessment Top Users of the Dayassistant_photoTop Users of the Game deleteDelete Cookies

Ototsu Ramen

First topic message reminder :

Ototsu Ramen - Page 7 484dbeb179fa3ec50ff7764f1232af48
Dobrodošli u "Ototsu Ramen", gde se svaki zalogaj pretvara u jedinstvenu harmoniju ukusa! Naša ramen radionica je mesto gde se savršeni rezanci sreću sa sočnom supom i pažljivo biranim sastojcima kako bi stvorili ukusan doživljaj.Ovde nije samo reč o hrani, već o putovanju kroz raznolikost ukusa i mirisa koji čine naš ramen nezaboravnim.

Naša porcija bi konačno bila gotova i radnici bi nam pružili kesu u kojoj je bio ramen koji sm onaručili i koji su lepo upakovlai 


Ja bih uzeo i dao bih novac i kupun te bi tu oni sve to preračunali na njihov kalkulator te bi mi dali kusur jer sam dao previše


Tako smo ja i Hangetsu uzeli ramen i uputili se ka bolnici da posetimo našeg brata

Kroz gužvu ulica, korača s prepoznatljivim korakom, pažljivo prateći mirise koji se šire iz Ototsu Ramen-a. Uz svaki korak, setne uspomene na sestru bliznakinju koju je sanjao mu se miješaju s mirisima začina i tople supe. Njegov misteriozan izraz lica ne otkriva mnogo, ali duboko u očima mogu se prepoznati tragovi tuge i odlučnosti.

Dok prilazi ulazu, ruka mu instinktivno ide ka pokrivaču koji skriva ožiljak na desnjoj strani lica. Taj ožiljak, simbol ne samo fizičkih, već i emocionalnih ožiljaka koje nosi. Nečujno, s lakoćom otvara vrata, a miris savršeno skuvanog ramena obavija ga poput mekane, tople omče.

Unutar radionice, atmosfera je ispunjena zvucima klackanja činija i živahnim razgovorima. Moje oči prelaze po svakom detalju, hvatajući svaki mirisni trag u vazduhu. Primetivsi konobara, laganim polu blagim osmehom na licu masem rukom i sedam za stol gdje se nadam da ce me brzo i usluziti dok pregledam meni ove lokacije.

Koracajuci kroz selo, fokusiran mislima na to sta se desavalo prethodnih dana na misiji, vetar nanosi veoma prepoznatljiv miris ramena. Ryushin bez imalo razmisljanja menja svoju putanju i odlazi direktno ka radnji. Pomeranjem zavese odmah uocava jos jednog momka tu i zauzima jedno mesto dalje od njega.

Momak koji je sedeo tu podigao je svoju ruku kako bi ga konobar usluzio, isti potez ruke pravi i on dok umornim pogledom gleda meni koji se nalazi ispred njega.
Nikada pre nije video ovog momka ali znatizeljan i uvek raspolozen za pricu okrece pogled sa meni-a i obraca mu se.

Cao druze, nikada te pre nisam video ovde, da li si se skoro doselio?

Blagim ali umornim osmehom koji se lako moze primetiti gleda ka momku dok prstom na ruci pokazuje konobaru na ramen koji je ispisan u meni-u.

Moja senka, prepoznajući novopridošlog momka, osjeća promenu u atmosferi. Shoheiove oci trenutno napuštaju tanjire ramena koji su se nalazili okolo, okrećući se prema novom gostu. Ruke ležeći na stolu odaju opreznu napetost, ali ožiljak na mom licu ostaje miran, gotovo nepokolebljiv.

"Nisam se nedavno doselio, ali ovo mesto je novo za mene. Došao sam tragom mirisa, a tvoj mirisni put je bio sasvim očigledan."

Pirlaskom konobara naracujem neki specijalitet kuce, prvi put sam tu, zasto da ne? - razmisljao je Shohei u svojim mislima, potom to i narucuje. Prebacuje pogled nazad na novog gosta koji je sedeo pored njega pustio neku svoju verziju polu-blagog osmeha i rekao - "Za sada me mozes zvati Sho, a ti si?" - kao da sedi na iglama bio je na cekanju da dobije odgovor od shiobia koji je sedeo pored njega jer je to bila informacija koja ce odluciti da li ce nastaviti neku dulju konverzaciju, neko metodican kao on volio je da zna sve informacije prije nego uradi bilo sta drugo.

Pogledom idalje upucenim ka momku nezno se nslanja na stolicu i kraickom oka odmerava momka od glave do pete. Uvidja prekriveni deo na njegovom licu i odlucuje da bude oprezan, osecaj mu sam nalaze da ne bi trebao da ga uvredi na bilo koji nacin.

Drago mi je Sho, moje ime je Ryushin ali mozes me zvati Ryu. Nisi pogresio svojim dolaskom u ovu radnju, mogu ti sa sigurnoscu reci da je ovde najbolji ramen u celom selu. Da li imas neki cilj ili misiju ovde?

Tokom razgovora mu stize porcija ramena koju odmah uzima cak i bez cekanja da se ohladi, navrce na hranu kao da je prvi put video u zivotu.
Nije mu bilo previse bitno kakvo ce Sho misljenje imati o tome, bio je previse izmoren i gladan da bi o tome razlisljao.

Vreme prolazi jako brzo uz ovakvu harmoniju mirisa i okusa koji su se nalazili u samoj radnji kao i u samim tanjirima i cinijama. Konobar prilazi i spusta taj neki specijalitet kuce ispred Shoheia, na negovom licu se primeti mala doza uzbudenja da proba to jelo, ali naginje se nazad u stolici u kojoj je sedio i uz lagani cupkaj noge ceka da se ohladi do one perfektne temperature kako bi u toku jela svaki sastojak dosao do izrazaja kao svaki kvadrat na rubikovoj kocki.

"Aha, Ryushin znaci....ne nisam na misiji, ovaj kako ono beše.... a da Ototsu ramen nisam pre nikad posetio jer obicno izbegavam jelo vani ali danas sam odlucio da se pocastim malo, cisto da dam svom stomaku nagradu malu." - rekao je Shohei gledajuci kako Ryushin navrce na svoju porciju kao da nema sutra pa dodaje - "Pazi malo kauboju, mozes da se opeces tako, a vjeruj mi to ne zelis!"

Kako bi zadrzao konverzaciju sa Ryushinom odlucio je da neprimetno njemu posalje signal rukom konobaru da ponese 2 pića kako bi poslje objeda mogao malo da i propita i izvuce jos informacija iz ovog shinobia koji je na prvih par pogleda izgledao kao da je dosao sa veoma stresne misije, ali nije zeleo da ga odma gnjavi sa tim, to pitanje o misiji je pohranio za kasnije u svojoj glavi.

Slusajuci njegov odgovor polako se odmice od cinije radi kulture, potom uzima maramicu i brise svoje usne od ostatka hrane. Potvrdno klima glavom sve vreme ali njegov pogled drzi upucen ka unutrasnjem delu radnje.

Ne brini ti za mene, prosto ne mogu da odolim ovoj hrani. Da da Ototsu Ramen, mislim da svako ko se vraca sa uspesno odradjene misije prvo svrati ovde kako bi se castio. Predpostavljam da ne znas o cemu pricam kada kazem misija?

Postavljajuci pitanje uvidja da konobar donosi pica koja ostavlja na sanku ispred njih dvojice, blagim okretom ka Sho-u, spusta svoju glavu i telo kako bi mu se zahvalio. Zatim uzima pice i ispruza ga u njegovom pravcu sa namerom da se kucne i potom nazdravi.

Uglavnom, drago mi je da smo se upoznali, ziveli.

Gledajuci kako Ryushin veoma brzo ali u isto vreme i efektivno jede svoju porciju, odlucivao je u svojoj glavi da li da dopusti ovom shinobiu da sazna jos mozda nesto vise o njemu. Veoma retko je bio u ovakvoj situaciji ali analizom govora tela koju je od prve progovorene reci radio uvidio je da ovaj mladi shinobi ima veoma cisto srce i dusu u sebi, i da verovatno nema cega da se ustrucava pred njim i da igra mentalne igre reci sa njim.

"Ma mislim znam sta je misija u teoriji ali do sada svakako nisam niti jednu uradio...." - ovo pitanje je u njemu izazvala vrtlog emocija, jer njegov glavni razlog zbog kojeg je odlucio postati shinobi je bilo usavrsavanje vestina koje u potrebnom trenutku svog zivota nije imao. Nije oklevao da odgovori Ryushinu na njegova pitanja, kada su pica dosla kao da ga je malo to trznulo pa je odlucio da samo pokretom glave isprati zdravicu koju je Ryushin zapoceo te se kucnuo sa nim i nagnuo pice.

Nazravivsi picem naslanja se na sank i nastavlja svoju konverzaciju sa Sho-om. Veoma opustenim tonom, malo razgovora sa ljudima mu veoma dobro dodje kako bi skrenuo misli sa prethodnih desavanja, a i kako bi upoznao nove ljude i potencionalno imao dorbro prijateljstvo sa njima.

U sustini, da bi radio misiju moras ici na akademiju i postati Genin, zatim ces biti poslat na neke misije od kojih takodje mozes zaraditi odredjenu sumu.
Takodje, misije se rangiraju po tezini, najlakse su uglavnom one sa kojima kre...
-zastao je.

Oci su mu se na trenutak sirom otvorile ali je Ryushin okretom svoje glave u stranu pokusao izbeci da oda strah koji je na trenutak osetio. Misli su se opet vratile od misije sa koje se pre nekoliko sata vratio ziv.

"Ma sta ja pricam najlakse, na prvoj svojoj misiji sam se susreo sa repatom zveri, mogao sam da nestanem kao prasina u vazduhu" -pomislja dok navrce pice i okrece se ponovo ka Shou nadajuci se da on nije primetio njegovu reakciju. Na trenutak mu je pripalo lose, odlucio je da iz torbice izvadi dovoljnu kolicinu ryo-a da plati racun, takodje ostavlja malo vise kako bi castio Sho-a.

Ova runda je na mene, moram da idem sada nesto se ne osecam dobro, nadam se da cemo se videti ponovo!

Brzim korakom izlazi iz radnje i upucuje se pravo svojoj kuci.

Kako se Ryushin opustio u Shohievom prisustvu tako mu je poceo objasnjavati neke stvari, iako je u vecinu njih bio upucen jer je to procitao u knjigama koje je drzao u svom domu, pustio je mladog shinobia da iznese sve sto ima na stol, sve karte pokaze kako bi Sho mogao izabrati pravi pomocu koje bi mu se dopao kao potencijalni prijatelj. Gladio je svoje lice dok je slusao Ryushina kako objasnjava, sa vremena na vrijeme klimnuo glavom prema dole potvrdno da ga je razumeo a nekad bi i dodao - "Mhmm da da, naravno!"

Trajalo je to sve uz ispijanje jednog pica, ali posle jedne Ryuove recenice kao grom iz vedra neba, imao je sansu da ga upita o misiji, da mu mozda kaze neku informaciju - "Opaaaa Genin si a već tako zboriš, već si imao susret sa jednom od repatih zveri?!?!" - zanimljivo, cuo je o njima nesto sitno u knjigama ali nista detaljno to je bila prava informacija koju bi voleo ispitati Ryushina prvom prilikom.

Kada je Ryushin platio turu pica i polako krenuo kuci, Sho je klimnuo glavom i nasmijesio se, takodjer pri izlasku dobacio je - "Pice nastavljamo prvom prilikom!"

Zatim se i sam poceo pakovati i polako krenuti dalje, nije zeleo da se dugo zadrzava ovde, ali sada je imao nekoga s kim je mogao podeliti zajednicku rjec ali i dobiti neku novu informaciju koja se nije nalazila u knjigama nego u avanturama drugih shinobia. Ostavio je par novcica baksisa konobaru, prebacio svoj kaput preko ramena i izasao, veoma laganim korakom kao da ga povetarac nosi vani.

Posle kratke dremke odlučio sam doci do otostu ramena da nešto jedem pošto mi se kući nije dalo nista spremat.Ulazim u restoran i naručujem 1 porciju velikog ramena.Posle 4 minute konobar mi dolazi i daje hranu te mu se ja zahvaljujem.
Hvala vam gospodine uživaću u vašoj hrani.

Posle 15 minuta sam pojeo svoj ramen i vratio tanjir na šank i uzeo sok za ponjeti te sam krenuo izlaziti iz restorana.Izasao sam iz restorana otvorio svoj sok i seo na klupu pored restorana.Seo sam na klupu i zapalio jednu cigaretu I uživao u finoj noći vani.

Kaneko i ja smo ušli u ototsu ramen i seli za slobodan sto i naručili po porciju ramena meni i njemu pa sam ga upitao ‘’Pa kako se ti spremaš za misiju jel napreduješ, ovo je stvarno ozbiljna misija za koju moramo biti dobro spremni i ti i ja’’ gledao sam ga i govorio malo razočarano jer smo obojica pali chunin ispit ali šta da se radi možda pred misiju pokušamo opet ako budemo dovoljno spremni pa položimo, nikad se ne zna šta nas čeka i šta nam život sve sprema ali ja ću se truditi da budem sto pozitivniji i sto bolji koliko god je to moguce…

"Hmm zanimljivo pitanje ali neka moj trening ostane tajna jedno ću ti reći naučio sam nov jutsu ali ništa posebno"gledao me je čudno kao da je izgubio svaku nadu u to da će mo ikad postati čunini,ali nada umire poslednja "Reici mi planiraš još jednom da pokušaš to zar ne?" znao sam da će pomisliti da proba još jednom čunin ispit pre misije nadam se da se nebrine zbog mene jer nikada neću stati dok ne ispunim svoj cilj.

‘’Naravno da ne odustajem i neću samo mi je krivo jer mislim da zaslužujem da budem chunin ali šta da se radi probacemo sledeci put i tako šta je sa tobom znam da si dosta ambiciozan i da imaš zacrtane planove pretpostavljam da ne želiš da odustanes od njih jel, pa ako nije tajna znam da ti uvek nešto planiraš koji je tvoj plan ovako inače…

"Stvarno si zaslužio čin čunina više od bilo kog koga poznajem,ali nemoj da zaboraviš na mene na čunin ispitu sam ti konkurencija hahahahaha,iskreno moji planovi su moja briga i nemoj da brineš o njima zacrtaj svoj put i ispuniga pa onda se uvlači u tuće priče tako da sačekaj još malo" uvek si imao veći potencijal od mene čak i na akademiji pokazivao si veću želju za snagom od mene videćemo šta ti je sudbina servirala.

‘’upravu si, držacu se ja svog plana i svog života, hajde ako si pojeo to ne razvlači se polako da idemo kući…’’ iskreno nisam bas ocekivao ovako grub odgovor ali šta da se radi izgleda da sam postao dosta osetljiv ali to ću morati da resim ako želim da budem ninja a potrudicu se da to resim čak i pre misije ponovo razmisljam i pitam se koliko će to biti ozbiljna misija biti malo se plašim za njega a i sebe da mi neće zabiti nož u lejda, mada šta ja to pomišljam najbolji smo drugari ceo život a sad ovo da mi padne na pamet…

Znam da sam bio malo grub ali morao sam jesmo najbolji drugovi ali mora da zna da je ovo svet u kome nema mesta za mlakonje
i da mora ponekad da bude grub.
"Pojeo sam možemo da krenemo" nakon što smo pojeli svoj ramen častio sam ga i platio sam račun pa smo krenuli kući."Što se tiče misije posle ćeš mi reći koji je rank sledeća misija" video sam da je bio zabrinut ali neka mi sve obljasni na putu do kuće.

Mello je citav dan proveo ljencareci u svojoj kuci, tacnije u svojoj sobi. U zelji za napustenjem komfort zone, on odlazi u lokal u kojem do sada nikada nije bio. Pri samom ulasko u Ototsu Ramen, perifernim pogledom razmatra okolinu i sjeda za sank.

Mladić laganim pokretom ruke diže jednu od restoranskih zavjesa. Miris svježeg ramena i začina mami njegova čula dok sjeda za šank. Razmjenjuje par riječi za radnikom u bijeloj pregači i naručuje najobičnije jelo sa menija. Njegova glasna crijeva kao da govore radniku da požuri. Gabimaru šalje mrk pogled ostalim mušterijama.

U medjuvremenu Mello je dobio naruceno pice, prozborio je svega par rijeci sa osobljem za sankom. On je dosao ovdje da razbistri misli uz kafu, usput i da se proseta. Igrom slucaja, paznju mu odvlaci njemu za sada nepoznati prolaznik mada ne zadugo. Brzinski ga odmjerava, od glave do pete.

Nervozan, sa pokretima koji otkrivaju njegovu napetost, Gabimaru sjedi za šankom. Njegovi prsti neprestano igraju dok pogledom prelazi preko prostorije. Očigledno je da je čekanje porudžbine postalo izazov za njegovo strpljenje. Ispred njega, zaposleni u restoranu mirno obavlja svoje dužnosti, ne mareći za njegovu unutrašnju borbu. Sa lakoćom balansira tanjirima i čašama, dok se mirisi hrane miješaju u vazduhu. Gabimaru nervozno zastane svaki put kada vidi gotov ramen nadajući se da će zavriti pred njim.

Ispija i posljednji gutljaj kafe, potom kvasi svoje suho grlo vodom. On unaprijed placa popijeno pice, zatim narucuje jos jednu kafu cisto jer mu se svidjela atmosfera i zeli jos duze da sjedi. I dalje drzi oko na individualcu bijele kose, koji je od njega udaljen svega par metara.

Činija vrućeg ramena upravo je stigla pred gladne oči bjelokosog mladića. Medjutim, prije nego što je imao priliku da proba bombu odabranih sastojaka apetit mu kvari pogled jednog od gostiju. Obraća se radniku sa bijelom pregačom i pita ga zašto dobija takve poglede. Ipak, predostrožnosti radi, neprimjetno se hvata za kunai.

Dobija primjedbu radnika koja je prosljedjenja od doticnog individualca kojeg zagleda unazad par minuta, Mello mu odgovara nonsalantno samo da ga skine sa reda. Odlucuje da pridje bijelokosom mladicu, cisto iz znatizelje i ako je sam po sebi manje vise asocijalan.

Cemu takva nervoza? Nisam primjetio nikakvu negativnu energiju u ovom lokalu dok ti nisi naisao, sta te muci covjece?

Ts.

Gabimaru nevoljno ulazi u razgovor. Posmatrajući mršavog momka koji mu prilazi shvatio je da nema neprijateljske namjere. Uzima svoje štapiće i počinje da jede ramen koji je čekao duže nego što je bio voljan. Tihim glasom i punih usta odgovara na pitanja.

Izgleda da sam samo gladan.

Svaki novi pogled u nepoznatog dečka mu je pružio novu ideju o tome kakva je osoba. Plašio se toga da su u neku ruku slični. Znao je da sam sa sobom ne može izaći na kraj.

Nabacuje na facu kiseli kez, koji je samo uzvratni gest postovanja prema nepoznaniku sa kojim razgovara. On nema nikakve vizije kuda bi mogao da vodi ovaj razgovor, vodi ga cisto radi reda i prepusta tok da se odvija spontano.

A da, kakva je ovdje hrana? Nisam nikada prije jeo ovdje, zapravo prvi put sam dosao.

Okružen toplom atmosferom i mirisima ukusne hrane Gabimaru se morao nasmijati. Iznenadjeno pogleda u mladića, odvoji par trenutaka da proguta, te poče pričati.

Ja sam Gabimaru.

Pogleda u činiju, pa ponovo u nepoznate oči.

Ovaj ramen je odličan, trebao bi probati.

Nakon dugog i napornog treninga,misija i borbi konačno sam se vratio u selu. Prvo sam otišao do sale za trening,i odradio jedan jak,tetak i naporan ninjutsu trening vježbao sam svoj vatreni stil. Odlučio sam da odem do kuće i jedem,ali sam zaboravio kako odavno nisam bio u ramen restoranu. Stigao sam i rekao:Zdravo,dacete mi jednu porciju najvećeg ramena koji imate. Konobar je bio ljubazan a ramen kao i uvijek odličan i ukusan!

Došao sam na činiju vrućeg ramena, i 
da razmišljam o prfoblemima koji me muče. 
Nakon smrti moga prađeda više ništa nije kao što je bilo 
i ovo mesto nije isto.
 Naravno imao sam razlog da budem makar malo srećan, 
 a taj razlog je da pojedem činiju vrućeg ramena. 

Danas sam dosao da pojedem malo ramena pa kasnije da se bacim na trening.Kada sam stigao seo sam na stolicu sav srecan jer nisam odavno ovde olazio.Porucio sam veliku porciju ramena i onda sam ugledao jednog lika koji mi je izgledao malo depresivno pa sam ga pitao "ej, da li je sve uredu?"

Vidim nekog opasnog baju koji sedi pored mene.
Da jeste. 
Odakle si? 
Pitao sam ga. 
NAstavio sam da jedem teleći ramen koji je bio odličan. 
Sve pohvale kuvaru. 
ZAtim sam još jednom pogledao prema liku koji je za pet sekundi pojeo tri porcije velkikog ramena.

Pitao me odakle sam "tu sam ja iz kraja"odgovorio sam mu."Odakle si ti?" pitao sam ga dok sam jeo ramen.Joj ala sam se najeo sada bih mogao da odradim jedan trening."Hoces samnom da odradimo trening?"pitao sam ga.

Ja sam iz Zemlje kamena, došao sam ovde samo da bih se prisetio 
vremena kad sam živeo sa prađedom.  
Što se tiče treninga jesam i nisam raspoložen. 
Odgovorio sam mu jedići drugi tanjir ramena. 
 Nego kako si saznao gde sam? 
Upiato sam ga

Iz zemlje kamena? Zanimljivo nikada nisam bio tamo ali sam imao neku zelju da odem.Pa nisam znao da si ovde samo sam dosao na činiju ramena i eto ti si se tu zatekao rekoh mu.Nego da li se nesto desilo tvom pradedi? pitao sam ga malo zbunjeno.Ja sada moram da idem pa kada budes zelo na trening slobodno mi se javi.

Baš se lepo potrefilo, 
samo da znaš ja ne verujem u slučajnost 
pa mislim da je ovo sudbonosni susret. 
Samo da znaš da nisam na dobrom glasu u ovom selu. 
Nebih voleo da se pročuje das mo se našli. 
Bio sam u svakavim problemima sa zakonom. 
Ovo ti govorim jer ti verujem. 
Što se tiče mog pradede ubli su  ga zbog nekih dugova Senju klanu. 
Reko sam mu i suza je krenula iz mog oka. 
Bio je dobar čovdek podigao je Uzumaki svetilište.

Nakon dugog vremena nije bio u Ototsu ramen radnji. Proteklih dana i nedelja je bio umoran i vrlo zauzet sa puno treninga,misija,sparinga i mnogo drugih stvari. Odvojio je 1 sat i odlucio da dodje u Ototsu ramen radnju . Ulazeci razgledao je radnju i u sebi mislio:Kakva radnja takav lijep eksterijer i enterijer,a jos im je ramen super. Sjeo je za sto i rekao:Zdravo,dacete mi porciju vaseg najprodavanijeg ramena..Konobar je bio preljubazan,a ramen bolji nego ikada. Pojeo je ramen ustao sa stola i rekao:Ramen je sjajan doci cu opet za 7 dana dovidjenja!

Nakon teškog i napornog treninga došao sam ovdje da se opustim. Ali ovaj put nisam bio sam bio sam sa nindzom po imenu Matsuda. Kada sam ulazio rekao sam :Zdravo,dacete meni i mom prijatelju Matsudi najveću porciju vsseg ramena i najukusniji. Kada je hrana dosla rekao sam :Mmm bas je ukusna i pojeo sam je za 5 minuta. Pitao sam Matsudu kako se tebi svidja? Ja castim danas jer je moja ideja bila da ovdje dodjemo.

Kada smo stigli usli smo unutra porucili smo porciju ramena.Bio je vrlo ukusan,mislim svaka hrana je posle dobrog treninga ukusna rekao sam mu dok sam se osmehivao.Aj dobro ako insitiras da castis necu te sprecavati u toj odluci.Sta kazes da uzmemo po joj jednu ciniju pa da krenemo malo do tebe da vidim gde zivis? pitao samga.

Drago mi je da ti se svidja Matsuda(rekao sam zadovoljno). Naravno da želim jos jednu porciju ramena rekao sam:Konobar izvini,može jos jedna velika porcija ramena sa dosta mesa(pitao sam jos malo gladno). Konobar je kao i uvijek bio ljubazan. Moja kuca je blizu odavde možda jedno 15 minuta rekao sam Matsudi. Stigla je druga porcija koju smo pojeli vrlo brzo onda sam rekao. Hajde da platim pa da idemo do moje lice. Platio sam racun nije bio skup i zaputio sam se prema svojoj kuci.

Posle jednog dana opet u Otosu ramen ovoga puta sam doveo novog shinbojia i pdrijatelja po imenu Aboru bas mi se svidja njegov karakter i osobine koje posjeduje. Na ulasku u ramen sam rekao zdravo i sjeo za sto. Kada je konobar dosao da narucimo pitao nas je ljubazno sta zelimo ja sam rekao:Zdravo,daces nam 2 najvece porcije ramena sa puno mesa jer nam trebaju proteini i energija.. Kada je konobar donjeo hranu pojeo sam je za 5 minuta i rekao:Meni je hrana super kao i uvjek kako se tebi svidja? Ja placam ovoga puta!

Dobijamo hranu, dve najveće porcije 
Dawn je svoju porciju pojeo za pet minuta dok sam ja jeo nešto sporije. 
Hrana je bila jako ukusna.
Čujem Dawna kako govori ja plaćam. 
U tom trenutku pada mi kašika iz ruke i vičem 
Nećeš majci ja častim. 
Platićeš samo preko mene mrtvog. 
Nedam da platiš. 
Sedimo Dawn i ja i počinjemo priču. 
Nakon što sam ja platio ramen. 

Dosao sam u ramen radnju . Nisam bio ovdje vec 2 nedelje i odlučio sam da izdvojim vremena i opet napokon dodjem i pojede porciju najvećeg,najboljeg i najukusniji ramena u selu. Naručio sam i okreni se iza sebe i vidio svog druga i rekao:Matsuda,to si ti sta ima kako ide odakle toži ovdje?(upitao sam ga radoznalo)?

Kada sam zavrsio misiju otisao sam kuci.Sutradan sam se probudio sa zeljom da odem da pojedem porciju ramena.Dosao sam pojeo 2 porcije kad ono odjednom neko uzviknu moje ime,okrenuo sam se da vidim ko me doziva kad ono niko drugi nego Dawn.
Pa de si Dawn sta ima.Evo malo dosao na ramen,sta ima kod tebe?

Odlucio sam da izadjem iz kuce i prosetam malo a prosetao sam do ototsu ramena da vidim imali koga u selu i sta se radi, usao sam unutra seo za sto i nista nisam hteo ni da jedem ni da pijem jer sam bio sit samo sam trazio da li ima nekoga sa kim mogu pricati o ovoj misiji...

Evo me Matsuda ,sta ima kako si?(pitao sam ga i nastavio da jedem ramen). Nego hoćes li posle ovoga da uzmemo po jos jednu porciju ramena ja castim ovaj put(upitao sam ga radoznalo). Ovaj ramen me uvijek raspolozi i sretnemo nekog uvjek poznatog ,zar ne?

Dobro sam hvala na pitanju.Kako bih mogao da odbijem takvu ponudu da ti častiš rekoh mu sa osmehom.Nego da ja tebe nesto pitam.Hoces li da nekad odradimo misiju zajedno sa jos jednim mojim prijateljem? pitao sam ga radoznalo dok smo porucivali ramen.

Matsuda,naravno mote hoću misiju sa tvojim prijateljem misije u grupi su uvjek zabavnije nego solo misije (rekao sam ponosno). Nego hoćes posle ovoga da odemo negdje (pitao sam radoznalo)??

Nakon što sam prošao sigurno 15 kilometara zbunjujućeg lavirinta, naišao sam na neki fin restoran. Seo sam i pitao: Jel može jedan ramen? znajući da ću sigurno poželjeti još dva jer me stomak ubija. Kada mi je stigao ramen, zahvalio sam se i navalio na isti.

Ulazim u restoran sa svoja dva nova priljatelja,kad u restoranu srecem poznato lice okrenem se ka svoja nova dva priljatelja i kazem E ajmo da sjedemo kod mog dobrog priljatelja.Nisam ga vidio ima sigurno 3 4 godine. Prisli smo mu i ja sam mu rekao Oo Hiroto okle ti nismo se bas dugo vidjeli.