Ninja World

Powered by Forumotion™

Ninja World | Shiroi Land Kapija

Započni avanturu!
Stvori legendarnog karaktera kog će igrači pamtiti godinama i postani najjači ninja u igri.
Tvoja avantura počinje sada!


Info
Uputsvo
RegisterJoin Discord
Ninja WorldLog in

Ninja World - Roleplay Card Game

new_releasesView posts since last visit account_boxView your posts chat_bubble_outlineView unanswered posts done_allassessment Top Users of the Dayassistant_photoTop Users of the Game deleteDelete Cookies

Shiroi Land Kapija


Shiroi Land Kapija VTxJc5Y

Kapija velika Shiroi grada. Vremenom ovaj grad se gradio i menjao, ali ova kapija je ostala ista. Mirisi i smole koje je drvo ispuštalo kroz poslednjih par vjekova su sasušeni i vječno upijeni u drvetu. Raznovrsne boje i obrasci na drvetu svedoče o drevnim vremenima i događajima koji su se odigrali u blizini kapije. Očuvani su otisci ruku i simboli iz različitih epoha, isklesani i izrezbareni sa poštovanjem i umetnošću. Kapija ima dva velika krila, ukrašena složenim metalnim okovima i starim, izbledelim zlatnim ornamentima.



Obukao je najlepšu svečanu odoru koju je uspeo da nađe među gomilom stare, ofucane garderobe. Čak je i ona imala rupu koju je Hajato uspeo da prišije, iako nevešto. Masna kosa beše vezana u rep, a pravu katanu zamenio bi tradicionalnom ukrasnom. U njegovoj pratnji došao je njegov mladi prijatelj, Koga, koji beše nešto pristojnijeg izgleda, shodno onome što je ovaj događaj i zahtevao. Obojica sa sobom poneše po buket cveća za mladu i po flašu najkvalitetnijeg pirinčanog viskija za mladoženju. Vrećice sa pristojnom količinom ryo-a, zveckale su u ritmu koraka koji je par pravio dok se kretao ka ulazu. 

Kada Hajato prvi put ugleda veliku kapiju Široi grada odmah mu beše jasno da ova kapija nije običan ulaz, već je stajala tu kao simbol nečega mnogo većeg i značajnijeg. Samuraj zastade: "Koga-san, dozvoli mi momenat", reče blagim, skoro umirujućim tonom. 

Dok je stajao pred njom, njegove oštre oči pažljivo su proučavale svaki detalj rezbarenja u stubovima od pune hrastovine, a u mislima mu se preplitaše slike prošlosti i sadašnjosti. 

Samuraj čije lice, poput ovog mesta i domaćina koji ga je pozvao, obavija senka misterije, blago se nakloni kapiji kao da odaje počast ne samo drvetu i kamenu, već i duhovima i pričama koje ona čuva. U njegovom izrazu vidi se odraz dubokog razumevanja i poštovanja prema tradiciji i kulturi koja je kroz tu kapiju prošla. Iako je došao u Široi grad zbog venčanja, ovaj prolazak kroz kapiju za njega nije samo prolazak kroz fizički prostor - to je putovanje kroz vreme, sećanja i unutrašnje sukobe.

Prošlo je nekoliko trenutaka pre nego što se Hajato obratio Kogi i predložio da nastave ka smeštaju. "Pođimo, moj mladi prijatelju. Put beše dug, red je da da barem delujemo sveže pred ovaj sveti, svečani čin." 

Dok kroči kroz kapiju, on ostavlja za sobom jedan svet, a ulazi u drugi, pun neizvesnosti.





Koga se nalazi sa Hayatom ispred kapije Shiroi grada. Kada je Hayato zamolio Kogu da zastanu ovaj to i učini, mladi Koga u tom trenutku pomisli: "Bože ja zapravo nikada nisam bio na pravom venčanju." Dok je Koga razmišljao o svom ostrvu, Haruno i to kako bi možda i on voleo uskoro da se oženi, Hayato se bio divio ovoj prelepoj kapiji, na koju je Koga reagovao samo jednom rečenicom: "Još jedna Kanto kapija." Ovo je bilo zbunilo Hayata koji ne beše razumeo Kogino mrmljanje u bradu, te Hayato odmah predloži da odu i nadju prenoćište, na šta je Koga samo pristao klimanjem glave. Hayato i Koga ulaze u ovaj drevni grad.

Posle nekog vremena, pred drevnom kapijom pojavio se i Ototsu. Ototsu, stigavsi pred drevnu kapiju grada, zastao je, bio je zacudjen njenom  velicinom, lepotom i velicanstvenostcu, dolazeci iz dalekih i ne tako bogatih krajeva, ovo mu je bio prvi susret sa nekim bogatim gradom kao sto je ovaj .

-Dakle ovo je velika Shiroi kapija, cuo sam mnoge glasine o njoj, ali nisam ocekivao da je ovoliko ogromna i velicanstvena, ovome se nisam nadao, nikada nesto ovako lepo nisam video.-

Shiroi Land Kapija Ba266532679b159281f68596b786a765

Rekao je Ototsu, prolazeci kroz kapiju, ulazeci u velicanstven grad pun mirne pozitivne energije, uputivsi se ka hotelu u kome ce biti smesten dok bude bio u ovom gradu, docekujuci pocetak vencanja.

Ahiru je nakon veoma dugog putovanja konacno dosao do Shiroi kapije koja vodi do Shorio Land-a gde ce se u skorije vreme odrzati jedno vencanje na koje je on bio pozvan. Sav srecan i zadivljen je gledao u kapiju i cudio se kako je prelepo napravljena i sagradjena. Kada je zavrsio sa razmisljanjem o kapiji nastavio je da hoda kako bi prosao kroz nju. Tek dok je prolazio je zapravo video kako je kapija predivno izgledala iznutra. Stvarno se zadiveo tolko da je mogao u nesvest da padne jer je bilo previse detalja a oci nisu mogle sve da ih lepo prikazu mozgu. I tako je opet zastao da bi jos malo gledao u to prelepo arhitektonsko remek delo. Nije mogao da veruje da je nesta tako prelepo napravila covecija ruka ali setio se zbog cega je dosao ovde. Nije dosao da bi se pravio da je arhitekta nego da bi otisao na vencanje na koje je pozvan i zato je prosao kroz kapiju. I odmah je krenuo ka recepciji da bi se prijavio u hotel.


Karaka stoji pred monumentalnom kapijom Shiroi grada, obučen u raskošno odijelo koje mu pristaje poput kraljevske opreme. Tišina oko njega odjekuje, a prazni hodnici kapije svedoče o usamljenosti. Njegovi koraci odzvanjaju dok se približava, a svjetlost sunca pravi sjaj na detaljima njegove pažljivo izabrane odjeće. Drvena kapija, s otiscima vremena, čini se da čeka neku dugu priču, ali sada je tiha i bez pokreta.

Karakini koraci postaju ritam koji plovi kroz tajanstvenu tišinu. Dok ulazi u grad, svi okolišni zvukovi postaju pozadinska tišina za njegove misli. Usamljenost na kapiji ne umanjuje njegovu odlučnost, već je pojačava, jer je Karaka spreman na samostalni korak prema nepoznatom u ovom mističnom gradu.

Nakon što je prošao kroz kapiju, osjetio je blagi povjetarac koji mu je nosio miris cvjetnih vrtova unutar grada. Tišina je ustuknula pred šumom koraka i veselih glasova koji dopiru iz daljine. Karaka je sada usmjeren prema svjetlosti vjenčanja, gdje će se njegova priča ispreplesti s onima koji slave ljubav u srcu Shiroi grada
.




Šinobi srednje visine polako se približavao ogromnoj kapiji na čijim kracima stajaše po jedan čuvar, a na sredini dama obučena u yukatu, svečana haljina koju bi dame nosile na ceremonijama. Ta yukata beše ukrašena zlatnim vezom latica trešnjinog cveta i zmaja na zelenoj tkanini, što joj je dalo jedan poseban i svečan izgled. Zelena boja bila je boja sreće, harmonije i mira i tako ga i dočekaše u miru. Devojka poklonila se pred njim i pitala za pozivnicu koju ovaj izvadi iz unutrašnjeg džepa njegovog kombinezona i dade na uvid. Uverivši se da je pozvan propustila ga je unutra. Čuvari ne reagovaše, čak nisu ni gledali situaciju već negde u daljinu kao da nisu imali posla. Po tome predpostavio je da je dama moćna i da nije neko sa kim bi trebalo da pokaže i trunku nepristojnosti. A i kako da bude nepristojan kao zvanica? Ponudila je i pratnju do samog hotela u kom će biti smešteni što je on učtivo odbio i samo pitao u kom pravcu da krene da bi stigao na njega, što je dama i ispoštovala i samo ga je rukom usmerila na put koji će ga odvesti pravo do hotela. Tek kad je već odmakao od kapije primeti da je zaboravio da skine bandaže pre ove svečanosti, na šta je hitri đavo u njemu odgovorio sa - ni ne moraš! Istina, bandaže i šminka na licu skrivale su njegov pravi izgled, ali su kroz godine koje ih je nosio i postali deo njegove ličnosti.

Nastavak na recepciji hotela...

Posto je Torai dolazio bez Ahirua, malo ga je hvatala trema. Kada je bio blizu kapije, sve je vise i vise ljudi bilo oko njega. Neki su delovali kao ninje, dok su drugi delovali kao normalni seljani, ili bogata vlastela. Stvarno je bio raznovrstan spektar ljudi, a nije jos ni usao unutra. Za divno cudo niko nije izgledao kao da dolazi primoran, ili cisto da ispostuje, vec je stvarno delovalo kao da su svi uzbudjeni zbog ovog dogadjaja. Kapija je bila velicanstvena, ogromna i ukrasena zlatom i detaljima koje obelezavaju ovu zemlju. Iako je u pocetku bio malo skeptican oko ovoga, atmosfera pred kapijom ga je oraspolozila, i dala mu nadu da ce ovih par dana biti vredno dolazenja.



Laaganim koracima je pristao do kapije mesta na kom se trebalo odrzati vencanje, veliki broj zvanica je bio ovde. Vec se usput na putu do ovde zapio dobrano i u svoj ovoj guzvi zagubio svog polubrata Nea. Zaista je bio nestasan, pomisli Reo u sebi. Nosi je flasku viskia za sobom i ispijao lagano gutljaje dok je setao do ulaza u ovo mesto. Okolo je gledao da nema nekih lepih zena, posto je vec svaki trag njegovog partnera nestao.

Posto je bio malo zapit. nije znao ni koji je broj njegove sobe. Koliko je cuo dobio je odvojeno mesto, konacno malo da bude sam u svojoj sobi. Gotovo ceo zivot deli malu kucu sa Neom, te ce mu ovaj odmor dobro doci. Razmisljao je o tome da li ce ovde biti lepih kuvarica koje ce mu spremati ukusne specijalitete, da proba nesto i drugo ne samo jaja koja su mu bila spremana kuci.


Jooj, ovako mi je nesto trebalo !!

Lepe zene shinobi su bile ovde u guzvi, gledao je da mozda odma ostvari sa nekom kontakt. S obzirom da ce ovde provesti 5 dana odlucio je da se sve vreme zabavlja i odmora svih napornih misija kroz koje je prosao u poslednjih mesec dana. Smatrao je ovo kao zasluzen odmor, odlucio je da zapali jednu cigaru i da se malo uredi pred dolazak na recepciju da sazna broj njegove sobe.

Venčanje, bal, zabava! Senshu je odlučio za sobom ostaviti usudne sekte i čudne naznake proviđenja, bio je spreman ogreznuti u divne grehe koji su život činili jednim čudnim nizom događaja, beznačajnim, a opet neraskidivim i suštinskim - u ogavnu razvrat kakvu visokog društva, u jalove duše koje halapljivo žderu kako bi ispunili beskonačnu i iskonsku prazinu. Bio je spreman. Duh mu je uzavreo, i kao da je se pretapao u njemu inače zabranjene zemlje fizičkog sveta, sipeo je kroz kožu koja je gorela razuzdanom strašću i žejom koja se širila sa jednog objekta na njemu bliske dok nije prostala jednostavna a nedosežna želja za svime. U nemirnom vrtlogu uma su mu kolale misli, o odelu, ispravnom držanju, probiranju reči, pozdravima i otpozdravima, šarmiranju i ukusnom negodovanju. Te misli su se tako mahnito smenjivale da ni jednoj drugoj nisu davale mesta da priđe. Napravile su od njega savršenog glumca, ili tačnije lutku, koju konci konvencije vuku i trzaju, ali koja na tim nitima lagodno visi, savršeno zadovoljna u svom besmislu. Prošao je putem kapije, pazeću da znatno i znalački priđe simoblima koji su živeli na zidovima, pokazujući svoje poznavanje i umnost.




Posle uspešno odrađene misije Taisei i Isak su se razdvojili kako bi se spremili kako dolikuje za veliku svadbu na kojoj su obojica pozvani. Taisei uglavnom ne posećuje ovakve događaje i jednostavno ne vidi svrhu i smisao u tome, ali ovo je bilo nešto malo drugačije. Ako je neki tamo daimyo dovoljno moćan i bitan da pozove Taiseia i Isaka i ko zna još koje nindže i garantuje im bezbednost i neke nagrade , to je nešto što se ne odbija.

Stigao ja na svom ledenom zmaju, koji kako se približavao kapiji i prolazio kroz barijeru sve više i više topio. Taiseiu je bilo jako čudno da neko supresuje njegove moći na takav način, ali ostao je smiren i pribran. Kako je poslednja kap leda išćezla tako se spustio na zemlju , polako koračajući ka kapiji. Bio je obučen u blistavo belo odelo koje je pre par dana kupio od najboljeg krojača, zamalo da ga plati preko 50 000 ryo, barem je tako rekao krojač pre nego što je napustio ovaj svet.

Ulazeći kroz kapiju, Taisei je primetio bogatstvo i raskoš događaja. Svečana atmosfera ispunjavala je vazduh, a smeh i razgovori ninji odjekivali su dvorištem. Pogledao je oko sebe, primećujući različite nindže iz raznih krajeva sveta, koji su se okupili kako bi svedočili ovoj svadbi. Krajičkom oka je tražio nekome njemu poznatog, ali bezuspešno. Nadao se da će se pojaviti možda neki shinobiji koje je susretao u borbi ili pak koje je viđao na nindza posterima, možda čak i onaj lik dođe.





"Biće ovo zanimljivo.. Ali, kada ću ja da se oženim?" - pomisli malo snuždeno kretavši se ka recepciji.

Uprkos velikoj masi koja je bukvalno nosila uzbudjenje u vazduhu, Beo je pazljivo prodirao kroz guzvu prema centru grada. Svetlosne instalacije i vatrometi stvarali su zivopisnu atmosferu, a svaki detalj bio je pazljivo osmisljen kako bi docarao velicanstvenost ovog dogadjaja. Kao da se nalazio u posebnoj vrsti hrama, koja je za svrhu imala samo proizvodnju hormona srece. Masa oko njega je neprestano izazivala izraze iznenađenja i divljenja. Svaki korak prema centru grada bio je popracen odusevljenim usklicima i pljeskom. Vukao je svog pobratima Kuroa uz sebe.

Shiroi Land Kapija 68747470733a2f2f73332e616d617a6f6e6177732e636f6d2f776174747061642d6d656469612d736572766963652f53746f7279496d6167652f3565336f72504556717574354c413d3d2d3639343032323332332e313538323439646536643763306262313436323436313837373331372e676966

Konačno sam stojao pred kapijom shiroia.

"Skoro sam zakasnijo!"
Ali to nije bitno sad sam ovdje obukao sam formalno odjelo koje sam papreno platio, ali nemogu se baš pojaviti bilo kakav na svadbi ovog tipa.

Malo sam izgledao otrcano zbog žurbe kojom sam dolazio medjutim vidim po ovom mjestu i gore obučenih ljudi pa sam nekako i preživio.

Vrjeme je da udjem, sve od zemlje do vrha kapije je bilo inzvarednog i grandioznog izgleda oko mene.

Ovo me se nije ničta poredilo a još nisam ni ušao u svadbu.

Možda uspijem i da se napijem medju ovim gostima ima ih par baš slobodnog duha.


Sam poziv koji im je daimyo, kojeg lično ni Reo, a ni on sam nisu poznavali, uputio bio mu je pre svega iznenađujuć. Iako im je potpuna sigurnost bila garantovana u pismu koje su dobili nije bio potpuno ubeđen da je to i istina. Svakako takav događaj nisu želeli da propuste ni po cenu žestoke borbe, a i nagrade koje su obećane privukle su im pažnju.

Veliki broj ljudi već se okupio i gužva se stvarala oko same kapije. Negde u toj gužvi izgubio je i svog brata Rea, koji je već bio u svom elementu. Znao je da nema potrebe da ga traži i da će mu to samo oduzeti dragoceno vreme koje je mogao mnogo bolje da provede.

Prišavši kapiji udaljeni zvuci tradicionalne muzike postajali su sve glasniji, a atmosfera proslave i mira prožimala se vazduhom. Sama kapija ukrašena tim zlatnim ornamentima odisala je nekim posebnim sjajem.

Jedna od devojaka koja je bila zadužena za prijem i upućivanje gostiju obratila mu se prijatnim tonom i dala sve informacije koje su mu bile potrebne za dalje snalaženje po kampu.

"Zahvaljujem, jako ste ljubazni." - odgovori devojci ni čije ime nije uspeo da sazna.

Doterao je svoje odelo, zategao kravatu i zaputio se ka samom centru tog mesta. Imao je osećaj da će ovo bili veoma interesantan događaj.


Korak po korak sve sam bliže velikoj kapiji Široi grada, čitao sam o ovom mestu, konačno pred mojim očima reči na hartiji pretvarale su se u stvarnost.  Uočio sam otiske ruku i simbole urezane u drvo koji svedoče o brojnim generacijama koje su prolazile kroz ove kapije.

Odeven ukrasnim tradicionalnim nindža simbolima želim pokazati poštovanje ovom mestu i dogadjaju, želeo sam da kimono bele boje simbolizuje moju ozbiljnost dok žuti detalji svedoče o mojoj neugasivoj ambiciji.

Svestan sam značaja dogadjaja koji će se odigrati iza ove kapije, ali detalji nisu bitni, u ovom trenutku, sve što osećam je uzbudjenje i radoznalost. Pitam se, kakva će ovo ceremonija biti, koje će boje i zvukovi vladati prostorijama, hoće li se moja prisutnost osećati, da li ću uopšte pronaći nekoga sličnog sebi ili biti proklet samoćom, sve su ovo pitanja na koja nemam odgovor ali u šta sam siguran je da ovim jedinstvenim trenutkom koji neću moći proživeti dvaput moja priča počinje.

Pred ovom kapijom dajem zakletvu da će moje ime biti urezano u kamen istorije ovog sveta!

Laganim koracima, polako je prilazio Shiroi kapiji. Gomila ljudi se gurala pred ulazom, ali on je uspeo elegantno da se probije kroz tu guzvu. Odlicno odeven u crnom odelu, isticao se kao gospodin koji s lakocom ulazi u svecanu atmosferu.

Unutar dvorista, plavokosa devojka, obucena u tradicionalnu nosnju, ljubazno ga je docekala. Njeni  pokreti i osmeh svedocili su o njenoj dobroti i lepoti. "Dobrodosao, gospodine," izustila je blago naklonivsi se. "Imate li vec rezervisanu sobu za nocas?"

On je odgovorio s osmehom: "Hvala vam. Da, pozvao me je gospodin daimyo, i nadam se da je sve vec pripremljeno."

Plavokosa devojka mu je sa osmehom potvrdila: "Naravno, sve je spremno za vas. Pratite me, molim vas."

Dok su zajedno koracali prema unutrasnjosti dvorca, devojka ga je informisala o ceremonijama koje su planirane za taj dan i pruzila mu je osnovne informacije o dvorcu. "Ako imate bilo kakve specificne potrebe, slobodno ih izrazite." On je s blagom zahvalnoscu prihvatio ponudjenu gostoljubivost, radujuci se daljim dozivljajima tokom boravka.

Shoji dolazi u tišini jutra. Par stražara jasno kroz tminu uočavaju belu priliku kako skraćuje put do kapije sve više i više. Ovo mesto je bilo veće od Akumetsu grada.

Okawa je jedan od jedan od članova strateškog tima razvoja i unapredjenja i njegove oči su same radile. Okretao je glavu kao majstor svog zanata i tražio slabosti grada, ne jer želi da iskoristi nego jer mu se posao uvukao u kosti i meso njegovog tela. Pružio je komad kožnog pergamenta stražaru, bio je to neki vid pasoša. Ovaj je naravnu ubelezeo tu simbol sunca Shiroi grada te je njegov prolaz napred bio omogućen.



Nakon nekog vremena konacno je dosao dan za svadbu na koju je Fukushuki pozvan i nije odbijo tu ponudu nego je rekao da ce doci na nju. Obukao je najbolje odjelo koje je mogao da nadje koje je bilo skroz crno, a i stavio je crvenu kravatu isto. Na prvu Fukushuki nije htio da ide ali je Watatsu rekao da ce biti i nekih nagrada zato sto smo dosli na njegovu svadbu, i kada je to cuo pristao je.

Fukushuki nije htio da hoda toliko dug put tako da je odlucio da iskoristi svoje vatrene moci da leti sa njima, dok se briblizavao mjestu vjencanja njegove vatrene moci su postajale sve slabije i slabije. Kada je dosao na to mjesto njegove moci su prestale da rade tako da je sada padao sa ogromne visine, ali je bio uredu posto je njegovo tijelo jako ozdrzljivo. Kada je prosao kroz kapiju vidio je predivan prizor, cuo je glasove ninji kako medjusobno razgovaraju, svako je bio nasmijan i druzeljubljiv, i citava atmosfer je bila prezabavna. Fukushuki nije cekao ni sekunde i odma se htio pridruziti ostalim ninjima, ali je prvo trebao da nadje smjestaj koji je Watatsu obecao.

Sve je bilo spremno za sam polazak na venčanje, nakon kuće senki pošao sam do svoje kuće ne bi li spakovao stvari. Nisam čekao nikoga, samo sam krenuo kroz kapiju Akumetsu grada. Kroz ceo put pratila me je mučnina od malo pre, iako su imenjakove informacije to malo sprečile bio sam spreman da se opijem kad dođem na veselje. Stigavši na samu kapiju grada bio sam iznenađen, nisam očekivao ono što sam video u tom trenutku. Ušao sam kroz kapiju, te sam tamo sreo pobratima, nismo pričali ništa već smo samo stajali, nakon nekoliko minuta bledog ćutanja uputio sam se ka apartmanima u selu.

Svaki minut ga je sve blize i blize vodio ka kapiji Shiroi grada, dok je bio na putovanju probao je da nadje sto vise informacija o ovom prostranom i bogatom mestu. Zadnji korak doneo je ovo putovanje do kraja, a Yuichi konacno je presao kapiju grada. Svakakve price su govorile o poznatim nindzama koje su pozvane na vencanje poglavice ovog grada, obucen u najbolje odelo koje je imao pri ruci konacno poceo je da koraca kroz ulice ovog grada.


Sunce obasjavalo je grad i oblozio ga toplotnim zrakom, blagi povetarac duvao je u njegov kaput koji je polako skidao. Zanimalo ga je kakav je covek Watatsu, hteo je da sazna njegove prave morale i namere. Nije normalno za jednog shinobija i jos vise plemica da uradi ovako nesto, da odbaci nasilne nacine nindzi i uputi se prema miroljubivim i mirnim svojstvima. Watatsu bio je tretiran ceo zivot kao kralj, kao bog, sudbina je bila na njegovoj strani, sa blagom ljubomorom nastavio je prema smestaju za pozvane goste.
-Nakon dugackog puta konacno mogao je da pokaze svetu ko je.

Dosao je i taj dan da krenemeo na vencanje. Gospodski obucen u maniru pravog dzentlmena stigao sam na kapiju i javio se ljudima koji su tu docekivali zvanice.
Dobar dan dobri ljudi ja sam Kakao Oliva iz Akamecu grada evo moje pozivnice na uvid.
Nakon sto su proverili na spisku videli su da je Oliva pocasni gost i pozeleli mu dobrodoslicu
Hvala ljudi nadam se da cemo se svi dobro provesti uzivajte, ako se sretnemo moramo nazdraviti zajedno

U bliskoj udaljenosti od kapija mogla se videti neka senka kako se približava i prolazi korz čudesno polje


Ta senka bio je Nagahito koji dolazi sa pozivnicom na venčanje


Kapije su bile velike i prelepe i ulaz u grad bio je božanstven


Nagahito bi došao do ulaz te bih spustio svoje kofere i rekao bih


Dolazim da svedočim ovom divnom venčanju


Govorio je smireno dok je pokazivao pozivnice čuvarima


Nagahito je na leđima imao svoju tikvu i nakon par pitanja od čuvara dobio je odgovor


Vrlo nam je drago što ste došli da svedočite ovom divnom događaju između dvoje zaljubljenih


Dobiši potvrdu od čuvara nagahito bi pogledao u svoj zeleni listić 


Posle toga on bi prošao kroz kapije ovog božanstvenog malog prelepog mesta


Odlazivši je razmišljao puno stvari naprimer koliko ljudi je upošte pozvano, koje stvari su sve pripremili u ovom božanstvenom gradu, šta radi ona magična barijera okolo grada


Upitivao se nagahito dok je odlazio u selo nastavljajući svojim putem ka hotelu u kome odsedaju svi pozvani svatovi

A neću ništa tradicionalno, šta sam ja ovde plemić. Ne stoji mi belo. Ne mogu crno da nosim, nije sahrana. Tako nekoliko dana sam preturao garderobu koja se sačinjavala od svega dve bele košulje, mog zelenog kaputa, nekih šinobi farmerki i cipela. Taisei me je napustio pre dan-dva, išao kod nekog krojača, verovatno je zaboravio da bi i meni dobro došao prevoz.

Al nema veze, tu sam, sa sve premium nagradom kao poklon - misterioznom kovertom. Razoružan - iliti što bi neki rekli go - došao sam do kapije, gde sam bio lepo dočekan od strane ljudi koji su proveravali zvanice i kitili goste. Dao sam neku siću - kovanicu dve ryoa da bi mi ove male stavile neki svilenu mašnicu/cvet sa sve tupim senbonom.

Spreman za dalja dešavanja, prošao sam kapiju i nastavio dalje ka centru grada kako bih ga malo istražio, a i po mogućnosti našao Taisei-a tu negde u masi.

Laganim koracima, prateci put grada, Ruri se priblizavao velikoj Shiroi kapiji. Bio je svedok zivopisne scene ispred nje. Masa ljudi u svecanim odelima, zurila je prema unutrasnjosti , svako s nestrpljenjem zeleci da prisustvuje velicanstvenom dogadjaju koji ce se odigrati iza te kapije. Odeven u elegantno crno odelo, Ruri je gledao u tu lepotu koja je izlazila iz kapije. Pred kapijom, osetio je mirise  ulja koja su se tokom vekova upijala u drvo. Ta kapija, izgradjena je u davna vremena, svedocila je bogatoj istoriji Shiroi grada. Mirisi smole, vekovima su bili deo ambijenta, ostavljajuci svoj pecat na drvetu. Ocuvani otisci ruku i simboli na drvetu predstavljali su vredan znak o dogadjajima koji su oblikovali grad. Bio je svestan da ce ovaj događaj uci u istoriju grada, a on ce biti deo toga kao gost gospodina Daimyo-a, cekajuci da kroci u unutrasnjost i prisustvuje vencanju koje ce obeleziti Shiroi. Zatim laganim koracima uputi se ka recepciji znajuci da ce ovde ostati nekoliko dana zbog samih priprema vencanja.

Storynote:


Stražari hitro dolaze. Veći broj nego što se to obično dogadja. Stražari koji već čuvaju kapiju čudno posmatraju scenu. Vide znak rukama koji se retko vidja, a potom i čuju potvrdu tog znaka.

ZATVORITE KAPIJUUUUU!!!!!!

Gromoglasan glas stražara pocepao je taj deo doline. U gradu se dogodilo ubistvo.



Kapija je od sada zatvorena.



Došao je do kapije vidno uzrujan (gluma). Hteo je da zna kako se i šta desilo (čuo je povike da se desilo ubistvo) i sazna što više informacija od stražara. (da vidi šta oni znaju) Sve u svemu stao je pored stražarnice gde je jedan od stražara upravo bio na pauzi i upustio se u priču sa njim. Saznao je da se desilo neko ubistvo, znači nije sve obezbeđeno. Daimyove pare nisu bile dovoljne da se kupi bezbednost, pa i logično  kada je ceo poznati šinobi svet pozvan. Blejao je sa tim stražarem besposličarom i produbljivao priču. Pokušao je da izvuče bilo kakvu korisnu informaciju. Nakon što je video da ništa ne može da izvuče iz njega samo je otišao u npoznatom smeru.

Nije ni trebao da pridje kapiji da vidi stražare kako je okružuju. Kapija je bila zatvorena i nije bilo izlaska.

Od ovoga je mogao da zaključi da je sledeća akcija bila ispitivanje i traganjem za kriminalcem.

Raspitivao se sa stražarem oko situacije nije mogao puno da sazna osim da ih je najviše onesvještenih u restoranu pa je se ka tamo zaputio.

Sablasni osjećaj da se nešto baš gadno sprema na ovoj svadbi.
"Izglda da nam velika oluje slijedi u bliskoj budućnosti...."

Ahiru je brzo dosao do kapije brzo jer nije bila bas daleko od apartmana i tu je odmah nasao strazare koje ce mu pomoci.

Molim vas strazaru da dodjete kod jednog coveka u apartmanu tamo se nalazi lopov,predamnom je ukrao kesicu novca. Podjite zamnom da vam pokazem gde se nalazi.

Zatim je brzo sa strazarom krenuo ka apartmanima nazad da bi uhvatio onog mladica crvenih ruku

Njegova misija na Shiroi ostrvu bila je završena. Nije mu ostalo još mnogo vremena. Došao je pred kapiju i nekako uspeo sa dokumentima Akumetsu grada da izvojeva pobedu u dijalogu sme li da napusti ostrvo.

Bez okretanja nakon otvaranja kapije iščezao je.

Prolazeci kroz Yagami Park dosao je do kapije Shiroi grada, sa blagim osmehom na licu dok je prolazio razmisljao je o svom sledecem potezu. -Za pocetak zelim da odem odavde (rece tokom hodanja kroz kapiju). Jak i snazan zvuk zaintrigirao mu je usi ali uprkos tome nastavio je sa svojim laganim i sporim hodom kroz kapiju Shiroi grada, razmisljao je o svojoj kolibi daleko odavde dok je pocinjao put skromnim koracima.

Dawn je prešao dugačak put da bi došao do Shiroi ostrva. Dosao je i na kapiju ostrva i odlučio je da se predstavi :Zdravo,ja sam Dawn iz Uchiha klana vjerovatno me niste očekivali ali došao sam ovdje da dam Watatsu vjerovatno ono sto trazi cijeli život i sto mu treba. Došao sam ovdje da Watatsu dam kristal koji je trazio. Kristal sam našao daleko odavde duboko u gustoj sumi. Mogao sam da uradim sta zelim sa njim ali sam odlučio da ga ovdje donesem i dam Watatsu. Nadam se da ce Watatsu shvatiti zašto sam dosao ovdje da ga trazim...

Stigao je laganim koracima sa Mujinom ispred kapije Shiroi ostrva, nadao se da je doneo pravu odluku sto je odlucio da se pojavi ovde. Nije mu bilo svejedno posle incidenta sa vencanja gde je mnogo ozbiljnjih glava izgubilo svoje zivote. Pred cuvarima je odlucio pricati i u njegovo i Mujinovo ime.

Moje ime je Yabai, momak pored mene je Mujin. Dolazimo ovde kako bi Watatsu dostavili jedan od kristala za kojim gotovo ceo shinobi svet trenutno traga. Pre nego sto vam ga predamo, zeleo bi vise popricati sa vasim vodjom. Hvala u napred.

Stajao je mirno, nadajuci se da ce ceo plan proci kako treba.
Shiroi Land Kapija Ookurikara.600.1964256

Mujin se našao ispred velike kapije infamoznog mjesta u kojoj su se desile katastrofe koje su započele sve ovo po svjetu.
Sa njegove desne strane je stojao Yabai koji je prenjeo naše želje straži kapije.
Malo kruto i oloho ali je prenjeo.....
Pogledom sam potvrdio straži da je istina što je mladić ispred njih rekao, te da ovo nije stvar šale.


"Valjda se ovo sve isplati na kraju...."


Shiroi Land Kapija A6569f1c1fd133542adcc04fe00102e241ce7b8e

Od puta su pe boljeli svi zglobovi ovih zadnjih mjesec dana su bili previše sktivni za mene.
Jedva čekam negdje da odmorim svoje kosti. . . . .čovječe zvučim kao da sam već mator.


Stražari nakon poslate poruke u centralnu komoru Shiroi grada dobijaju odgovor da uvedu pridošlice u grad.  Ovo se dogadja 2 puta. Prvi put se dogadja Dawnu, drugi put se dogadja Mujinu i Yabaiu.

Esauov orao je došao sa porukom za Watatsua. Za njegove kandže bio je zavezan mali svitak i još manja ceduljica na koju je stalo neobično mnogo teksta. Označi o je ceduliljicu crvenom tkaninum dajući znak da je od urgentne važnosti. Orao je svoju poruku dao direktno po pravilima i propisima Shiroi grada u ruke stražara kapije koji potom vidi za koga je poruka namenjena i daje dalje na proveru od zamki, otrova, sealova i kletvi pa u same ruke Watatsua.




// U svitku je zapečaćen i Fumetsu a moja poruka Watatsu je poslata skriveno njemu u pm. Ja nisam ovde.//

Jedan od stražara uvidevši poruku i kome je namijenjena bio je prinudjen da automatski otvori skrol i oslobodi ninju u njemu. (osetio je njegovu chakru). Pred njim se pojavio mladi plavokosi ninja. Stražar mu je dao znak da se predstavi i da informacije o sebi pre nego nastave sa procedurom slanja pisma. Nakon njegovog predstavljanja uputio ga je u salu za sastanke u Shiroi citadelu gde će sa pismom prezentovati informacije koje poseduje.

Kako je ptica skupila krila i sletela je na ulazna vrata belog ostrva stražari su uzeli pismo i na njemu su videli neki amaterski pečat. Nisi trebao biti genijalac da bi ga skinuo i stražari su bez puno poteškoća sklonili pečat sa samog svitka.


Velika količina dima se rasprštala u krugu od 2m2 i nakon par seknudi se razišla. Kako se dim razišao šinobi je stojao. U desnoj ruci se videlo nešto ljubičasto kako svetluca i odmah se zaključilo da je to bio jedan od komadića kristala koji Shiroji traži.


Kako sam ustao predstavio sam se stražarima i pokazao im ljubičastu kuglu da je malo jasnije vide svi. Nakon toga oni su me uputili gde dalje da idem

Nekoliko dana nakon same poruke bih se pojavio na kapiji Shiroi grada. Put sam odugovlačio nekako, da li je ovo bila pametna odluka sa moje strane? Verovatno nije, al ne bi bila prva a kamoli poslednja. Nije mi bilo svejedno, al želeo sam da završim i sa ovom tropom. Ljubičasti kristal mi nije trebao.

Prišao bih kapiji Shiroi grada, na kojoj bi me dočekali stražari

'Dobar dan. Ja sam Esau Armani i došao sam kako bih predao jedan od kristala Shiroi ostrvu.'

Kratko i jasno dao sam do znanja šta mi je objektiv, i sačekao sam dalje instrukcije garde.

Stražari nakon kratkog uvoda šalju poruku i ubrzo dobijaju odgovor da uvedu pridošlicu u grad. Stražar upućuje Esaua ka sali za sastanke u Shiroi citadelu gde će prezentovati informacije koje poseduje i predati kristal.

Nakon kratkog boravka na Shiroiu, imao sam posla negde drugde da dovršim. Čisto malo u džep da zavučem koji ryo koji bi svakako bacio na spa centrove i kockarnice po svetu.

Pozdravio bih stražare koji su me ranije uputili ka sali, i otišao sam dalje.

Posle uspešne misije vratio sam se na Shiroi ostrvo. Novog imidža (1 šiška manje), bio sam spreman da osvojim ostrvo i njene stanovnike svojim novonastalim šarmom.

Nakon svih potrebnih verifikacija i formalija, uputio sam se dalje ka centru Shiroi grada.

Dawn je prvi put bio u nekom velikom gradu i ostrvu dobio je mnogo nagrada i pohvala za ono sto je odlučio da ucini sa kristalom. Mnogo mu su svidjelo na Shiroi ostrvu mogao je da ostane 30 dana ali je oadlucio posle 5 dana odlučio da ode jer je imao puno obaveza i morao je na misiju. Približio se kapiji i rekao:Uf kako lijepo iskustvo i nagrade nadam se da cu se jednog dana vratiti (rekao je i približio se kapiji). Kada je vidio stražare rekao je: Dovidjenja,hvala na svemu nadam se da cu se jednog dana opet vratiti(rekao je i prošao kroz kapiju. Pozdrav...

Dawn je nakon dugog i napornog putovanja stigao na kapiju Shiroi ostrvva. Kada se priblizio kapiji vidio je par nindzi strazara koji su cuvali kapiju i rekao je:Ja sam Dawn mozda me se sjecate ja sam prvi odlucio da dodjem na Shiroi ostrvo i predam kristal Watatsu. Sada opet dolazim nakon 1 mjesec ovdje i potrebna mi je mala pomoc. Volio bih kada bi mi neko pomogao u.Ja sam vama pomogao sa kristalom,ako zelite mozete sada da mi uzvratite. Ovo nije niista veliko u odnosu na to koliko je veliki vas grad. Bio bih vam najzahvalniji kada bi ste mi pomogli cak mogu ako mi pomognete mogu uradit nesto za vas ako zelite naprimjer neku misiju ili nesto. Nadam se da cete me razumjeti...

Prošlo je nekoliko nedelja, vreme provedeno u Shiroi landu mi je iskreno prijalo umu i telu - ne toliko koliko bi mi Mica prijala sad, al opet je prijalo. Svakako, nisam mogao zauvek da se držim unutar Shiroia, biznis zove a ja sa često javljam na takav poziv.

Uputio sam se van Shiroia, tekstil se neće sam pokupiti.

Kada je pristigao do kapije mogao je da zapazi i Mujina koje je takodje stigao gotovo u isto vreme kao i on. Taman, je stigao u pravo vreme, jer je vec otkucao cas da se upute u dalju potragu i zavrse lagadan i miran zivot koji su vodili ovde u Shiroi ostrvu. Prisao mu je i obratio.

Proslo je podosta vremena otkad smo se razisli, drago mi je da te vidim. Mislim da je vreme da napustimo ostrvo i vratimo se ostvarivanju naseg cilja, oni momci sa kojima smo sedeli u odmaralistu su delovali pouzdano, voleo bih kada bi mogao da ih pronadjem, verujem da dele slicno misljenje kao i mi. Ko zna, gde li su sada i da li su zajedno uopste. Mozda nas sudbina pogleda i sretnemo se. Pa, hocemo li odavde?

"Drago je i meni Yabai, a i jesmo se malo razležali ovdje vrjeme da se vratimo nazad na posao."


Sretnuvši Yabaia na kapiji sklopili smo dogovor da nadjemo ostatak one grupe jakog potencijala i zaputimo se da nastavimo sa našim ciljem.
Tako pozdravivši se sa stražarima sa kojima sam pijo više puta kroz moj smještaj u ovom mjestu.

Tako se zaputišmo kroz kapije shiroi ostrva u nepoznatom pravcu.

Posle nekoliko dana lutanja po svetu i tražeći sreću, vratio sam se nazad na Shiroi ostrvo. Glavna komanda je bila ljubazna i produžila je boravak na godinu - što je meni odgovaralo za sad. Prijatno je bilo promeniti malo okolinu, ljude, radno mesto (iz lepog profesionalnog studija u lepu sobicu hotela).

Pozdravio bih čuvare, te nastavio ka svome smeštaju.

Šetajući se od smeštaja do kapije, pokupio bih krajičkom oka detalje neke misije u daljoj oblasti od Shiroia. Prijala bi mi šetnjica, manje više i da isprobam za šta je ovo oko uopšte sposobno. Nisam bio baš u mogućnosti to ovde da radim van hotelske sobe - hteo sam na onog dedicu za ruletom al prvo bi me skinuli a potom išutirali da saznaju da manipulišem masom.

Pozdrav momcima i put pod noge.

Nakon uspešne misije, vratio sam se na kapiju Shiroi grada. Formalije tu i tamo, i opet sam bio pušten unutar njenih vedrih zidina. Od naprezanja oka imao sam neku blagu glavobolju koja čoveku mojeg kalibra predstavljala najveću brigu u trenutku.

Uputio sam se ka svome apartmanu kako bih se odmorio.

Nakon nekoliko dana odmora od misije, vreme je bilo da se bacim nazad na biznis. Prošetao sam se do kapije Shiroi grada i pozdravio sam se sa čuvarima. Potpis vamo, tamo i spreman sam bio za dalji put.

Idem ka svetu majko.