Ninja World

Powered by Forumotion™

Ninja World | Koga Yari - missing piece test

Započni avanturu!
Stvori legendarnog karaktera kog će igrači pamtiti godinama i postani najjači ninja u igri.
Tvoja avantura počinje sada!


Info
Uputsvo
RegisterJoin Discord
Ninja WorldLog in

Ninja World - Roleplay Card Game

new_releasesView posts since last visit account_boxView your posts chat_bubble_outlineView unanswered posts done_allassessment Top Users of the Dayassistant_photoTop Users of the Game deleteDelete Cookies

Koga Yari - missing piece test

Pred tobom je sledeći zadak:

Potrebno je da napišeš 5 roleplay postova, polako kvalitetno razumno maksimalnog kvaliteta koji možeš postići:

Postovi su sledeći:

1. POST :

2. POST :

3. POST :

4. POST :

5. POST :


Što postovi budu realniji i kvalitetniji to su veće šanse da ostvariš prolaz.

Prvi post


U zoru, Koga Yari  je prolazio  kroz Akametsu grad i razmišljao je o tome kako ovaj grad je svedočio  o njegovom odrastanju i vezama koje je stvarao. Koga je ceo svoj život proveo u Akametsu gradu, tu je rodjen, tu je napravio svoje prve korake, pošao na nindža akademiju i tu je upoznao svoje prve prijatelje. Jedan od tih prijatelja, ako ne i možda njegov najbitniji prijatelj bio je Keisuke. Koga i Keisuke su prolazili kroz razne avanture zajedno, zajedno su trenirali, smejali se i sanjali o budućnosti. Postali su genini istoga dana i istoga dana su završili i svoju prvu misiju ali u različitim timovima. No, znate kako sudbina ima bolestan humor. Nažalost, nekoliko meseci kasnije, baš pred chunin ispit, Koga je saznao da je njegov prijatelj IUA - izgubljen u akciji. Do dana današnjeg niko nije pronašao njegovo telo ili čuo nešto o njemu, a Kogi, ostala je najveća žal što nije proveo malo više vremena sa njim pre njihovog zadnjeg rastanka.

Koga je ubrzo nakon shvatio da luta svojim mislima ali i gradom. Posle kasne i ponoćne šetnje, Koga odlazi doma sa dozom nostalgije i tuge.




Vrhovni Kamuu poslao je poziv koji nije mogao odbiti. Koga Yari, mladi tengen iz Heien Kyushuu, prihvatio je misiju koja mu je poverena, iako je osećao težinu odgovornosti na svojim ramenima, nije se dvoumio niti jedne sekunde.
Kao nosioc titule Tengena, Koga je bio ponosan što može zaštititi svoje ostrvo. Bio je spreman suočiti se s neprijateljem i položiti svoj život za ostrvo, a bio je svestan da ova misija može biti njegovo poslednje putovanje.

Par sati kasnije.


Dok se pripremao za put, Koga je posmatrao zalazak sunca nad Heien Kyushuom, razmišljajući o ljubavi prema svom ostrvu i prema svojem narodu. "Ostaću ponosan," šaputao je vetar, "ponosan što branim svoj dom, iako to može značiti oproštaj."

Koga nije ni razmišljao o tome da odbije ovu misiju, znao je i mogao je odbraniti selo, a cena njegovog života je bila i previše mala. Spremivši se za put Koga je poslednji put pogledao svoje selo u planini i otišao na misiju koja će ga koštati života, i to sigurno.









Tengen Koga, u svojoj 34. godini, dočekao je radost i tugu istovremeno. Haruno, sveštenica koju je voleo, donela mu je prelepu devojčicu na svet. Međutim, radost porodičnog doma bila je zamagljena gubitkom majke. Haruno je podlegla porođajnim naporima i nastradala je usled teškog porodjaja, ostavljajući Kogu s prelepim teretom očinstva.


Nekoliko sati posle porodjaja u hali Života

Gledajući bebin čuperak, Koga je osetio mešavinu sreće i bola. Sličnost s Haruno naterala ga je da se slomi u plač. Dok je ljubio čelo svoje male devojčice, osećao je prisustvo Haruno u svakom dragocenom trenutku života koji će deliti s njihovom ćerkom. Tako je Koga postao otac i udovac, suočavajući se s vrtlogom emocija koje su oblikovale njegov novi svet.

Epilog jedne životne tragedije

Koga je na kraju svog života u svojim dnevnicima kao kamuu zapisao je sledeće reči:
"Devojčica koju si mi podarila, trudio sam se celoga života da bude nešto više od nas, i od mene i od tebe, ali je ona postala najbolji cvet naše ljubavi i duhovnosti. Drago mi je što sam ceo život zaveštao tebi pa njoj. Mitsuno je posle tvoje smrti postala najjači plamen u mojim grudima."


Koga je kao i svakoga jutra ustao sa prvim suncem. Uvek mu je bilo važnije dan početi sa daškom svetlosti i uz neku knjigu nego li uz bilo šta drugo. Koga je kao i svakoga dana celo pre podne proveo na svom tremu čitajući razne knjige poput onih koje je našao na kontinentu. Čak i dvadeset godina posle njegov povratka na ostrvo, Koga je i dalje bio fasciniran knjigom koja je govorila o klanovima i velikim istorijama sa kontinenta, te je tu knjigu čitao skoro svakoga jutra.

"Borba traje već danima" - Rekao je Koga sebi u bradu. Koga i pre nego što je pošao na ovu misiju znao je da će ga ona koštati života. Suočen sa imperijalističkim snagama, vidno nadjačan i brojačano slabijim pružio je otpor nindžama Akametsu grada. Njegove poslednje reči možda nisu grandiozne i strava ali umro je znajući da je spasio svoje selo, umro je držeći svoju malu crvenu magatanu. Njegovo obezglavljeno telo je palo u okean, voda ga je sahranila.

Prekratko za Tennina, da je duže bilo bi korektno što je malo razočaravajuće jer sam očekivao da će biti interesantne stvari za čitanje i ceo setup manje dosadniji. Ispiši duže i dobićeš prolaz.


Koga Yari, pod teretom sećanja, lutao je Akametsu gradom, pokušavajući uhvatiti nestajanje vremena u zoru. Grad je bio popločan stazama njegovog odrastanja, a svaki kamen imao je ispisano ime prijateljstva. Keisuke, njegov nezaboravni drug, ostao je urezan u Koginu dušu, i svaki korak kroz grad podsećao ga je na njihovu zajedničku prošlost. Razmišljao je o tome kako ovaj grad je svedočio o njegovom odrastanju i vezama koje je stvarao. Koga je ceo svoj život proveo u Akametsu gradu, tu je rodjen, tu je napravio svoje prve korake, pošao na nindža akademiju i tu je upoznao svoje prve prijatelje. Jedan od tih prijatelja, ako ne i možda njegov najbitniji prijatelj je bio i maločas pomenuti Keisuke. Koga i Keisuke su prolazili kroz razne avanture zajedno, zajedno su trenirali, smejali se i sanjali o budućnosti. Postali su genini istoga dana i istoga dana su završili i svoju prvu misiju ali u različitim timovima. No, znate kako sudbina ima bolestan humor. Koga i Keisuke bili su puni života ali i samopouzdanja, što će nažalost, nekoliko meseci kasnije, baš pred chunin ispit, dovesti do izuzetne tragedije. Koga je baš tu, na glavnom trgu Akametsu grada, saznao da je njegov prijatelj IUA - izgubljen u akciji. Do dana današnjeg niko nije pronašao njegovo telo ili čuo nešto o njemu, a Kogi, ostala je najveća žal što nije proveo malo više vremena sa njim pre njihovog zadnjeg rastanka.

Dok je vraćao korake prema domu, Koga je nosio sa sobom prizvuke prošlosti, ali i odlučnost da vrednuje svaki trenutak sadašnjosti. Keisuke će zauvek živeti u njegovom sećanju, ali grad će i dalje biti njihov zajednički prostor, mestu gde su počeli zajedno i gde Koga nastavlja svoj put, noseći teret i snove dugačke poput gradskih ulica.


Vrhovni Kamuu poslao je poziv koji nije mogao odbiti. Koga Yari, mladi tengen iz Heien Kyushuua, prihvatio je misiju s osećajem odgovornosti na svojim ramenima, ne oklevajući ni trenutka. Kao nosilac titule Tengena, bio je ponosan što može zaštititi svoje ostrvo. A već nekoliko sati kasnije, Koga je bio spreman za put. Dok je sunce tonulo iznad Heien Kyushua, Koga je razmišljao o svojoj ljubavi prema domovini i narodu ali i njegovoj sudbini. "Ostaću ponosan," šaputao je vetar, "ponosan što branim svoj dom, iako to može značiti oproštaj.". Vetar je udarao u planinske vrhove.

Misao o oproštaju bila je prisutna, ali Koga nije ni trenutka sumnjao u svoju odluku. Njegova posvećenost i želja da zaštiti selo, Mitsuno, Haruno i svoje učenike bila je snažnija od straha od sopstvene sudbine. Spremajući se za put, poslednji put je pogledao svoje selo u planini. Planina koja mu je bila dom, a sada i teret. Odlazak na misiju bio je poput hodanja. Prosto. Pomirljivo je gledao na svoj zadatak, Koga je znao da cena koju treba da plati je mala u poredjenju sa Heienom, i nije želeo da razmišlja o drugim opcijama. Nije se dvoumio jer je shvatio da je sposoban položiti svoj život za zaštitu svojih ljudi.

Kada je napuštao ostrvo, svi su gledali a njegovi koraci bili su tihi. Koga je nosio sa sobom odlučnost ali i sve njihove nade. Suočiti se sa neprijateljem, ne zaboravljajući da je svaki trenutak borbe za Heien Kyushuu i njegov narod trenutak slave. Oprostivši se s pejzažem svoga ostrva, Koga je kročio u suton.



Tengen Koga, u svojoj 34. godini, dočekao je radost i tugu istovremeno. Haruno, sveštenica koju je voleo, donela mu je prelepu devojčicu na svet. Međutim, radost porodičnog doma bila je zamagljena gubitkom majke. Haruno je podlegla porođajnim naporima i nastradala je usled teškog porođaja, ostavljajući Kogu s prelepim teretom očinstva. Nekoliko sati posle porođaja, u hali Života, Koga je stajao pored dečije kolevke, posmatrajući svoju malu naslednicu. Smeštena među belim pokrivačima, devojčica je mirno spavala, a njen čuperak bio je nežan podsetnik na njenu majku. Gledajući je, Koga je osetio mešavinu sreće i bola. Sličnost s Haruno naterala ga je da se slomi u plač.
Dok je ljubio čelo svoje male devojčice, osećao je prisustvo Haruno u svakom dragocenom trenutku koji će deliti s njihovom ćerkom. Suočavanje s roditeljstvom i gubitkom u isto vreme postavljalo je pred Kogu izazov iz kojeg nije bilo povratka. I sam će nekoliko godina kasnije zabeležiti u svojim dnevnicima da: "Biti njen otac bez Haruno, bio je za mene najteži posao, teži od svake misije i od svake knjige. Nekada sam čak mislio i da odustanem"

Ali i ova priča, baš kao i sve druge životne priče, doživeće svoj epilog. Jedna životna tragedije dobio je mesto u dnevnicima najvećeg Kamuu,a Heien Kyuusha, Koga će podići nebesa i ovo će zabeležiti u svojim dnevnicima na planini (delikatno oslikavši životnu priču koju je delio s Haruno on će dati i najbolji opis Mitsuno, koja će ostati zabeležena u analima jedne zemlje na kontinentu):

"Devojčica koju si mi podarila, trudio sam se celoga života da bude nešto više od nas, i od mene i od tebe, ali je ona postala najbolji cvet naše ljubavi i duhovnosti. Drago mi je što sam ceo život zaveštao tebi pa njoj. Mitsuno je posle tvoje smrti postala najjači plamen u mom srcu."

Vidimo da u godinama koje slede posle njenog rodjenja, Koga je odgajao svoju kćerku Mitsuno s ljubavlju i pažnjom. Odrasla je u snazi i lepoti, noseći u sebi nasleđe svojih roditelja. Gradila je mostove između prošlosti i sadašnjosti, simbolizujući živu povezanost između Koge i Haruno, života i smrti.



Koga je kao i svakoga jutra ustao s prvim sunčevim zracima. Uvek mu je bilo važno započeti dan s daškom svetlosti i uz miris sveže čaja i štampane knjige. Njegova ljubav prema knjigama bila je poput neiscrpne reke, a svako jutro predstavljalo je novo putovanje kroz reči i svetove koje su se skrivali među stranicama. Celo pre podne, Koga je provodio na svom tremu, okružen bujnom prirodom Heien Kyushuua. Bio je okružen mirisima cvetova i pesmom ptica, ali ništa ga nije ispunjavalo kao tišina i mudrost koje su mu nudile ove "stranske" knjige. Bio je čitalac sa strašću, tražeći znanje koje bi ga povezalo s kontinentom koji je posetio pre toliko godina. Posebno je bio fasciniran jednom knjigom koja je govorila o klanovima i velikim istorijama s kontinenta. Ta knjiga bila je poput prozora u svet izvan Heien Kyushuua, ispričavši priče o hrabrim ratnicima, velikim kulturama i izazovima koje je kontinent pružao. Bez obzira na to koliko puta ju je čitao, svakoga jutra nalazio je nove nijanse značenja i inspiracije. Kroz stranice ove knjige, Koga je osećao pulsiranje života s kontinenta. Zamišljao je gradove koji su se uzdizali iznad planina, svoje ali i tudje avanture. Ove knjige su bile most između njega i sveta koji je nekada imao i nekada želeo, čineći da se oseća povezanim s mestima koja možda nikada neće ponovo posetiti, ova knjiga mu se učinila najdraža Koga je jako često znao da zaboravi na vreme, Mitsuno ali i na druge svoje učenike, zato je uvek pre svakog puta u svet knjige, govorio svima da nije tu i da ga neće biti.








"Borba traje već danima", rekao je Koga sebi u bradu, dok je stajao na kamenitoj obali Heien Kyushuua. Vetrovi su nosili miris slane vode, a talasi su razbijali obalu kao da su hteli ispričati priču o hrabrosti koja se odigrala na tom mestu. Koga je, i pre nego što je pošao na ovu misiju, znao da će ga ona koštati života. Suočen sa imperijalističkim snagama koje su pokušavale zauzeti Heien Kyushuu, vidno nadjačan i brojčano ali i opremom, pružao je otpor nindžama Akametsu grada. Njegova hrabrost bila je poput oluje koja se suprotstavljala neprijateljskom moru.
Borba je bila nemilosrdna, ali Koga nije pokleknuo. Njegovo telo se oslikavalo ranama i oziljcima, ali pogled se nije predavao.

Njegove poslednje reči možda nisu bile grandiozne i strašne, ali su odražavale dubinu njegove predanosti. "Za Heien Kyushuu!", izgovorio je. Znao je da će ovaj trenutak biti njegov poslednji, ali smrt mu nije bila neprijatelj, već saveznik u odbrani doma. Ubrzo nakon njegovih reči, njegovo telo, obezglavljeno, palo je s litice u okean. Voda je odmah preplavila trag njegove hrabrosti, kao da je okean želeo sačuvati taj trenutak herojstva. Njegova mala crvena magatana, koju je često nosio sa sobom, sada je ostala na obali kao simbol novim generacijama koje žive isključivo zahvaljujući njemu. Kao talasi koji su nastavljali udarati obalu, priča o Kogi postala je legenda među narodom Heien . Njegova hrabrost ostala je urezana u sećanju ljudi, podsećajući ih da je jedan čovek bio spreman žrtvovati se za dobrobit svoga naroda.



To je to.