Ninja World

Powered by Forumotion™

Ninja World | Hayatov dom i oaza.

Započni avanturu!
Stvori legendarnog karaktera kog će igrači pamtiti godinama i postani najjači ninja u igri.
Tvoja avantura počinje sada!


Info
Uputsvo
RegisterJoin Discord
Ninja WorldLog in

Ninja World - Roleplay Card Game

new_releasesView posts since last visit account_boxView your posts chat_bubble_outlineView unanswered posts done_allassessment Top Users of the Dayassistant_photoTop Users of the Game deleteDelete Cookies

Hayatov dom i oaza.

Kuća samuraja u šumi predstavlja prizor iz bajke, skrivena u zagrljaju guste, zelene šume. Ona stoji ponosito, kao drevni stražar vremena, sa krovom koji podseća na krila velike ptice, spremne da poleti. Drvene grede i prozori, prekriveni tankim, skoro prozirnim papirima, propuštaju zlatno sunčevo svetlo, pretvarajući unutrašnjost kuće u toplo, pozlaćeno utočište. Oko kuće, visoka stabla se pružaju ka nebu, kao prirodni stubovi koji držesvod neba, dok se krošnje njišu na vetru, šapućući tajne drevnih šuma.

Hayatov dom i oaza.  DALLE_2023-12-19_14.39.08_-_An_anime-inspired_digital_art_piece_depicting_a_traditional_samurai_house_in_a_dense_forest._The_house_is_bathed_in_golden_sunlight_filtering_through_

U pozadini, Hajato, njegova figura jasna i nepokolebljiva, posvećuje se svom treningu. Njegovi pokreti su fluidni i precizni, kao da pleše sa vetrom. Svaki zamah mača je poput stiha u pesmi, odišući gracioznošću i moći. Hajato se kreće sa lakoćom leoparda, njegovi pokreti su istovremeno nježni i eksplozivni. Svaki udarac mača se čini da cepa sam vazduh, ostavljajući za sobom treperavu stazu energije. Njegov izraz lica je miran, ali fokusiran, odražavajući unutrašnju koncentraciju i posvećenost.

U ovom trenutku, Hajato nije samo samuraj koji vežba svoje veštine; on je pesnik u pokretu, čije su svake akcije simfonija snage i kontrole. Okružen tišinom šume i prožet zlatnim svetlom, Hajato predstavlja savršen sklad između čoveka i prirode, između unutrašnjeg mira i spoljašnje snage.

U dubinama mistične šume, gde svetlo tek probija kroz guste slojeve lišća, Hajato Takamura je stajao uspravno, njegove oči zatvorene u meditaciji. Bio je to poseban dan - dan kada će Hajato, poznat kao samurajski vitez neuporedivih veština, pokušati da usavrši kontrolu nad svojom unutrašnjom energijom, chakrom.

Dok je jutarnja rosa još uvek titrala na listovima oko njega, Hajato je počeo svoj trening. Njegov dah je bio spor i meren, a njegova aura svetlila je blagim, plavkastim sjajem. Razmišljao je o učenjima svog mentora, starog mudraca koji mu je govorio da je prava moć u spokoju uma.

Dok je stajao, chakra u njemu je počela da pulsira, poput tihe, ali snažne reke. Hajato je polako podigao ruke, usmeravajući tok svoje energije. Osećao je kako chakra pulsira u njegovim dlanovima, težak i moćan osećaj koji je zahtevao potpunu koncentraciju.

U tom trenutku, iz dubine šume, pojavila se grupa ptica, čiji su živopisni krici na trenutak uzdrmali Hajatovu koncentraciju. Chakra je počela divlje da oscilira, gotovo izmičući kontroli. Hajato je na trenutak osetio kako se njegova energija rasplinjava, ali onda se setio reči svog mentora: "Prava snaga leži u miru tvog srca, čak i usred haosa."

Zatvorivši oči, Hajato je ponovo pronašao svoj unutrašnji mir. Polako, ali sigurno, chakra se smirila, vraćajući se u uravnoteženo stanje. Kada je ponovo otvorio oči, ptice su odletele, a šuma je ponovo bila obavijena tišinom.

Hajato je spustio ruke, osećajući kako chakra nežno pulsira u njemu, sada u savršenoj harmoniji sa njegovim duhom. Ovaj trenutak nije bio samo trijumf nad tehnikom, već i duboka lekcija o unutrašnjem miru i snazi koja dolazi sa njim. Tog dana, Hajato nije samo usavršio kontrolu nad svojom chakrom, već je i napravio korak dalje na svom putu samuraja i mudraca.






Dok Hajato maše mačem, male čestice peska počinju da se dižu sa zemlje, vrtložeći se oko njega u laganim spiralama. Njegova sposobnost da kontroliše pesak je još uvek nezrela, ali čak i u ovom neformiranom stanju, čini se kao da pleše sa njim. Pesak se podiže i pada u ritmu Hajatovih pokreta, stvarajući privremeni balet, u kojem svako zrno ima svoju ulogu.

Ova igra svetlosti, senke, i peska stvara prividni svet oko Hajata, mesto gde se njegova unutrašnja snaga susreće sa elementima prirode. U ovim trenucima, Hajato nije samo ratnik vežbajući svoju veštinu, već umetnik koji oblikuje svet oko sebe, koristeći svoj mač kao četku, a pesak kao platno.

Kako trening odmiče, Hajato postaje sve sigurniji u svoju sposobnost da upravlja peskom, iako u malim količinama. Svaki pokret, svaki korak unapred je korak ka savladavanju ove neobične, ali moćne veštine. I dok se sunce polako spušta prema horizontu, Hajato završava svoj trening, ostavljajući za sobom čistinu koja svedoči o tajanstvenoj igri između čoveka, mača i prirode.

Hajato se vratio u svoju oazu, skrivenu od potencijalnih radoznalih pogleda. Duboko u šumi, dok je dan tonuo u duboki san, samuraj je odložio svoju vernu katanu, naslonivši je na drvo. Umoran od celodnevnog putovanja i istraživanja, spustio je svoje telo tik uz svog vernog saputnika. Zatvarajući oči, odlazio je u svet snova. Finalni odmor pred Čunin ispit, test njegove zrelosti.

Došao je dan ispita. Hajato, obučen u svoj samurajski oklop, stao je pred ispitivače. Ispit je bio kombinacija borbenih veština i strateškog mišljenja. Uprkos svojoj pripremi, Hajato je napravio ključnu grešku u jednom od izazova, što ga je koštalo položaja Čunina.

Osećajući razočaranje, Hajato se vratio u svoju oazu, razmišljajući o svom neuspehu. Međutim, odlučio je da to neće biti kraj njegovog puta. Shvatio je da pravi samuraj ne odustaje nakon prvog neuspeha, već uči iz njega. Počeo je ponovno trenirati, ovog puta s još većom željom.

Nakon povratka u svoju oazu, Hajato je proveo dane u dubokoj introspekciji. Shvatio je da njegov neuspeh na Čunin ispitu nije samo posledica tehničkih grešaka, već i nedostatka unutrašnjeg mira i fokusiranosti. Da li je taj nedostatak unutrašnjeg mira bio posledica krvave misije?

Odlučio je posvetiti se ne samo fizičkom treningu, već i meditaciji i mentalnom usavršavanju. Svitanje bi ga zaticalo u šumi, gde bi, okružen tišinom, meditirao, tražeći unutrašnji mir. Tokom dana, njegovi treninzi bili su intenzivniji nego ikad.Učio je nove tehnike, istraživao stare spise i tražio savete od iskusnijih samuraja koji su povremeno prolazili kroz njegovu oazu.

Hajato je nastavio sa svojim napornim treninzima, znajući da je dan ispita sve bliži. Svaki dan je bio posvećen usavršavanju njegovih veština i mentalne pripreme. Pored vežbanja mačevanja, on se bavio i taktičkim vežbama, učio o istoriji samuraja i filozofiji koja stoji iza njihovog načina života.

Sunčevi zraci probijali su se kroz guste krošnje, bacajući svoj snop na lice samuraja. Toplota na licu podsetila ga je na nežan dodir jedine žene koja je uspela da prodre u zadebljalo srce samuraja. Otvorio je oči i shvatio da su se njegov um i čežnja opet poigravali sa njim dok je bezbrižno krstario zemljom snova.

Suočen sa očima realnosti, lagano se pridigao sa zemlje na kojoj je odmarao, ispuštajući duboki izdah iz kojeg je vibrirala tuga , Hajato je tapkanjem odstranjivao suvišne komade trave i zemlje koji se polepiše po njegovoj rustičnoj odori. Osvrnuo se oko sebe, a zatim spustio ruku na dršku svog mača, ovoga puta uzimajući duboki udah.  

Hajato je osetio kako mu se srce ubrzava dok je hvatao dršku mača. Njegove oči, koje su odražavale odlučnost i snagu, skenirale su okolinu, tražeći znakove opasnosti ili izazova.Sunce je počelo da zalazi, bacajući zlatne i crvene nijanse na šumu oko njega.

On je stajao uspravno, sa jednom nogom čvrsto na zemlji, dok je druga bila blago povijena, spreman za akciju. Trenutak mira bio je kratkotrajan. Iz grmlja je izronila figura, nejasna i brza, koja se kretala sa zapanjujućom spretnošću. Hajato je brzo reagovao, izvlačeći svoj mač u jednom fluidnom pokretu, svetlucajući oštricom koja je odražavala poslednje zrake zalazećeg sunca.

Njegova spremnost za borbu bila je očigledna, a njegov stav odavao je trening i disciplinu. Dok se figura približavala, postajalo je jasno da se radi o jednom izuzetno velikom zecu. Pre nego što je Hajatova podsvest stigla da dođe do recepta za gulaš od zećetine, samuraj je već trznuo ljuto sečivo na zeca koji je išao ka njegovom pravcu, ostavljajući ga bez života i ušiju.

Hajato je stupio u svoju kuću sa mladićem preko ramena, koji je i dalje bio bez svesti. Spustio ga je na dušek postavljen na podu, u uglu prostrane prostorije. Pustio je Kogu da se odmori, dok on ode i zameša lekovito bilje kako bi od njega napravio napitak koji će, nadao se, povratiti mladog šinobija.


Dok ga je Hayato nosio, Koga je drhtao, imao je visoku temperaturu i bio je iscrpljen. Koga je jedva pobedio borbu sa Dazonom. Hayato je spustio Kogu na njegov futon, dok je Hayato pravio lekovito bilje, Koga je več upao u bunilo zbog visoke temperature. Počeo je da bunca i da govori sa Hayatom.

Mešajući bilje u maloj, kamenoj posudi, Hajato je izgovarao neki vid molitve, na neprepoznatljivom, reklo bi se, izgubljenom jeziku koji se danas mogao čuti samo na posebnim delovima kontinenta, ako i tamo. Buncanje mladića skrenulo je pažnju samuraja, te on baci pogled preko ramena ka Kogi koji je i dalje ležao tamo gde je postavljen. Hajatu se učini kao da se njemu obraća. Lekovita smeša beše skoro spremna, pa Hajato izvadi sadržinu i procedi je u šolju kroz dva sloja gaze. Drvenim podom tumbali su Hajatovi lagani koraci dok je sa šoljom tekućine od lekovitog bilja prilazio Kogi. Pokušao je da mu se obrati.

"Hajde mladiću, sada nije vreme za svet snova. Imam nešto za tebe što će ubrzati tvoj oporavak. Hajde, hajde. Statua se neće restaurirati sama, a ja nisam tako vešt i trebaće mi tvoja pomoć."

Činilo se da Hajato ignoriše Kogino buncanje. Šta je drugo mogao da učini kada ni jednu reč izgovorenu nije mogao da dokuči. I ranije je mladić koristio neki nepoznati govor pri njihovom susretu. Nije bio siguran da li mu mladić govori nešto važno ili ne. To sada nije bilo ni bitno, jedini imperativ stajao je nad mladićevim oporavkom.


Dok je Koga ispijao Hayatov lek, nazvao ga je Haruno. Ovo je poprilično uzdrmalo Hayata koji je onda rekao: "Ne moje ime nije Haruno, moje ime je Hayato.", na šta je Koga slegao samo ramenima, a potim rekao: "Koga Yari, drago mi je.". Koga je posle ispijenog napitka samo pao u duboki san i zaspao. Probudiće se tek posle nekoliko dana a Hayato će i dalje biti tu kraj njega.

Hajato ispusti duboki izdah, činilo se kao da sa njim izlazi i sva težina i zebnja koja je ležala na srcu. Činilo se da će mladić, čije je ime Hajatu sada već bilo poznato, biti dobro. Ispio je lek, nazvao ga čudnim imenom a potom opet legao na postelju da prikuplja snagu. Samuraj se nije predstavio onda kada je mladić izustio svoje ime, smatrao je da nije bilo poente u takvom potezu jer je verovatnoća da mu ime zapamti bila skoro nepostojeća. Dok se Koga vraćao zemlji snova, Hajato ode dalje do svog skromnog kuhinjskog dela kako bi pripremio još napitaka i lekova.

Sa prvim jutarnjim daškom, Koga se probudio iz dubokog sna. Koga je dainma spavao, ušuškan u tudji futon. Koga nije znao da je spavao danima u Hayatovoj kući, te, kada je ustao, osetio se iscrpljeno i slabo. Kogine prve reči posle par dama su bile: "Vode, daj mi malo vode."

Hajato pogleda u mladića čim mu začu glas. Brzim pokretima, dohvatio je pljosku punu sveže dolivene, bunarske vode, te je pružio Kogi. Oči mu blistaše u polu-tami. Bio je srećan što je Koga živ.

"Hayato Takamura, Ronin i potomak Učiha krvne loze. Trenutno se nalaziš u mom skromnom domu i dobrodošao si da ostaneš koliko god želiš. Ali imam jedan uslov."


„Да ли је он непријатељ" - rekao je Koga, Koga je govorio nekim čudnim jezikom sebi u bradu. „Hvala.", rekavši ovo, Koga je pružio ruku i dohvatio se pljoske.„ Hayato Takamura, da li si ti u redu?". Koga je vratio pljosku Hayatu.

[b]Hajato je odmarao svoju ruku, oslonnjajući je na dršku katane koja je visila sa njegovom struka.Nije smatrao da mu od Koge preti bilo kakva opasnost, ipak nije se o opasnosti ni radilo. Takamura se nikada nije odvajao od svoje katane, pa čak ni kada sni. Mladić mu je vraćao pljosku,
ali Hajatoje insistirao na tome da je zadrži.

"Zadrži pljosku, potrebna ti je tečnost. Kao što vidiš, ja sam taj koji se stara o tebi. Mogao bi da zaključiš da sam bolje od tebe, svakako. Kako bilo, latimo se formalnosti. Bića koja su nas presrela... Jedan je znao moje ime. Yanbo, reče da se zove. Pij, pij. Trebam te zdravog, valjalo bi nam da stavimo put pod noge, koliko prvim sledećim zracima Sunca."



Koga je uzeo pljosku, ovo će kasnije postati važan memento za Kogu. Posle pljoskanja, Koga ustade iz futona i sede pored Hayata. „Iskreno, ni sam ne znam šta se to desilo. Odakle ja dolazim,tengru bića su deo mita i deo knjiga,ali mogu ti reći, drago mi je što smo se živi izvukli."

Hajato je otpio gutljaj svog čaja, a potom je nastavi svoje izlaganje.

"Oduvek sam mislio da su ova bića ništa više no plod mašte, vizuelizacija kojekakvih pročitanih svitaka. Ali izgleda da su ipak više od toga. Nesumnjivo je da nas čeka naporan trening, jer ne znamo kada ćemo sresti novi par karakondžula. Ipak, imperativ je na tvom oporavku, kako duha tako i tela. "


Došavši k' sebi, Koga ustade iz futona i zahvali se Hayatu. Prepalo ga je svo ovo ozbiljno pričanje o bićima i nebićima i, u jednom trenutku trenučku, shvatio je da je Hayato dosta stariji i da mu je spasio život. Pošto je ustao iz kreveta Koga se duboko nakloni Hayatu i reče: "Hvala Vam na svemu. U pravu ste i voleo bih da Vam se odužim."
Koga je shvatio da u Hayate,ovoj priči ima nečega sa čim se već susreo, posle kratkog prepričavanja samih dogadjaja, Koga je ispričao sve o svojoj avanturi kao i o mestu odakle potiče, a potom upita Hayata: " Da li ste za to da skoknemo do moga skrovišta, mislim da u svojoj kolibi imam odgovor na sve naše nedoumice, ali još uvek nisam siguran."

Hajato uputi preki pogled Kogi, nakon što mu se mladić obratio, persirajući.
"U redu je momče, batali formalnosti. Nema potrebe da mi persiraš, čak iako to radiš iz poštovanja. Tek mi je dvadeset i šesta godina."
Samuraj je pažljivo slušao Kogu, upijajući svaki sitan detalj njegovih priči, ali i govora tela. Predlog mladića ostavio je samuraja u kratkom momentu šoka. Nije očekivao da će ova zečija rupa ići toliko duboko. Samo je želeo da se, nakon napornog treninga, primiri u atmosferi koja je vibrirala oko kamene statue lisice koja se sada nalazila u delovima, u kožnoj torbi na hrastovom podu Hajatove kuće. Hajato klimnu glavom, a potom se podiže sa svog mesta, rasklanjajući blagi krš koji je ostao za njima pre nego što bi se uputili dalje. Usput je popakovao sve osnovne potrebštine.
"Ovom pričom zaslužio si moju pažnju. Ostajanje ovde bilo bi gubljenje vremena, kao i loša taktika. Napali su blizu moje kuće, ništa više ne garantuje sigurnost ove pozicije. Smatram da je najsigurnije da ostanemo na nogama. S toga, pođimo."
Hajato se, zajedno sa Kogom, uputio ka izlazu iz svog doma, iza sebe gaseći svetlost sveća i sa sobom noseći svaki trag kao dokaz o nečijem boravku na ovom mestu.


Koga Yari i njegov novi prijatelj, posle kraćeg pakovanja, napustili su Hayatov dom i oazu. Koga je odlučio da odvede svog novog prijatelja u svoj dom. Koga je želeo da se konsultuje sa svojim knjigama i sa svojim dnevnikom, kasnije će otkriti sadržinu i Hayatu. Koga i Hayato odlaze u nepoznatom pravcu.

Samuraj i mladić stigli su na odredište. Hajato je odložio hranu u hladni i mračni kutak kuće, ostavu skromne kvadrature koja je služila baš za takve stvari. Iz ostave je, po povratku, sa sobom nosio svežanj lekovitog bilja koje će daljom obradom dovesti do forme leka i melema za rane koje je Koga nosio sa sobom. Na podu već je bio spreman futon.

"Slobodno se raskomoti i osećaj se kao kod svoje kuće. Bilje će uskoro biti spremno i trebalo bi značajno da ti ubrza oporavak."


Kako je Hayato otvorio vrata svoje kuće, zapljusnuo ih je onaj miris stare hrastovine koji se širio po čitavom Koginom telu, Koga se ustrese ali mu ovo izmami osmeh na licu. Posluša Hayata i sramežljivim i sitnim koracima ode do svog starog futona, u kojem je i prošli put spavao, i tamo baci svoje stvari pa reče:

"Znaš Hayato možda bismo mogli ovde napraviti i moju biblioteku." (pokazivao je na jedno ćoše u sobi).

[b]Hajato je već bio završio lekovitu kreaciju kad je Koga dao predlog za upotrebu neiskorišćenog kutka kuće. Donoseći Kogi šolju čaja, klimao je glavom potvrdno ka njemu.
[/b]
"Ideja je zapravo odlična, biblioteka mi je vazda bila na umu ali nikada nisam realizovao tu ideju. No pre nego što krenemo sa tim, prvo pij."


Samo što je prislonio vrelu šoljicu čaja na svoje mekane usne, znao je da je ovo zamka, popio je na eks, i onda se namrštio i samo rekao: "Nikada nisam voleo lekovito bilje". Već u prvih nekoliko sati zajedničko stanovanja videlo se da će ovo biti jedna uzbudljiva avantura i da Hayato i Koga imaju dobru sinergiju. Kada je osmotrio celu kuću Koga je rekao: "Moram malo preurediti, napraviti sto za pisanje i mnoge druge stvari, ali nadam se da ti to ne smeta! A onda ću da prionem na posao rekonstruisanja."

Gledajući oko sebe shvatio je da nikada nije razmišljao o dekoraciji životnog prostora ili unapređivanju istog na bilo koji način. Hajatov stil bio je minimalistički i pomalo arhaičan iako je u svemu tome postojala disciplina i harmonija, jednom rečju - postojao je savršeni sklad i red u svom tom haosu.
"Čini kako ti je volja, uradi onako da sebi napraviš prijatan ambijent radi što lakše rekonstrukcije sopstvenih zapisa. Ja ne mogu da brinem manje što se tiče te teme."


Odjednom ogromna količina papira poče da izlazi iz Koge, on se pretvori u papir ali poče i manipulisati papirom koji poče oblikovati sve neophodne stvari: sto za pisanje, stolicu, buket cveća i ono najvažnije MALI PREGRADNI ZID. Koga je samo počeo da se smeška ali u stvari probao je da zadivi Hayata svojim novim sposobnostima.

Sa oduševljenjem gledao je simfoniju papira, ples koji je kroz ritam stvarao sve ono neophodno za Kogino stvaralaštvo i sve to u treptaju oka, dok su njih dvojica razgovarali.


"Hagane jutsu. Vrlo interesentan performans, Koga. Poslednji put kada smo se videli, mogao si samo psihičkim napadima da ugorziš protivnika. Ovo je popriličan iskorak."


"Mogu ti pokazati još mnogo toga!" Ponosno je rekao ovo Koga nadajući se da će ga Hayato izazvati kako bi on mogao pokazati sve što je naučio na svojim putovanjima. Koga posle par nedelja odsustva, zaista, delovao je drugačije i to mnogo drugačije.


Hajato je stekao utisak kao da mu Koga uručuje izazov. Bilo bi van duha i časti samuraja kada bi odbio ovaj gospodski poziv na duel prijateljskog karaktera. Bio je intrigiran time šta je Koga imao da mu pokaže, a daleko od toga da i on sam nije imao nekoliko kečeva u svom rukavu.

"Ako je to bio izazov mladiću, rado bih ga prihvatio. Ako smatraš da su tvoje rane zacelile dovoljno, onda bih te zamolio da se uputimo ka trening polju."



"Hmm, možda bi zaista i mogli, ali tek kada mi se rane iscele. Sada želim da ti pokažem nešto."


#card1278
Koga se velikom brzinom stvori iz Hayata, što ga je iskreno malo i iznenadilo.


"Izvoli."


Hayatov dom i oaza.  Konan-flower

Koga pomisli kako će Hayato sada sigurno misliti da je ovaj blesav ali je samo želeo da mu se zahvali jer mu je Hayato pre par nedelja spasio život. No, bol od duboke rane ga ubrzo stiže, Koga posle ovih svojih trikova samo pokleknu od bolova i odluči da ode u krevet.

Blagim aplauzom pozdravio je performans Koge, koji je munjevitom brzinom napredovao u odnosu na poslednji susret. Nakon što bi se Koga stvorio iza Hajata, on se okrenuo i video još jedan poklon, napravljen od finog papira čiji su rubovi bili glatki. Blago se poklonio pred mladićem, u znak poštovanja bez obzira na razliku u godinama. Uzeo je origami i zadenuo u svoju kosu iza levog uha. Nije delovao zabrinuto nakon Koginog posrnuća usled borbom zadobijenih rana, naprotiv. Znao je da je put bola i krvi put napretka i bilo mu je drago što mladić nije gubio duh na svom putešestviju. Pomogao mu je da se smesti na futon, a zatim seo nedaleko od njega i odvio jedan svitak koji je potom vrlo sporo čitao pod svetlom jedne sveće, čiji plamen je usamljeno goreo u toploj, drvenoj prostoriji.


Mladi Koga, sutradan kada je ustao, shvatio je da Hayata nema. Nije puno obraćao pažnju na to. Jutro je proveo pišući i čitajući neke nove i stare knjige. Hayato će se kasnije vratiti u njihovu oazu i ispostaviće se da je bio na misiji. Po njegovom povratku Koga će već uspeti da rekonstruiše nekoliko svojih izgorelih i izgubljenih knjiga.

[i
Teška drvena vrata se otvoriše i Hajato zakorači u prostoriju, odeven u stari, debeli mantil koji je služio kao zaštita od vremenskih uslova, a neretko i za prikrivanje identiteta. Njegov povratak trajao je nešto duže od očekivanog, usled kraće pauze od jedne večeri u krčmi na koju samuraj nabasa na putu sa misije. Zatekao je Kogu u novoj biblioteci, kako radi na rekonstrukciji uništene kolekcije knjiga. Hajato mu se pridružio, znatiželjan da sazna što više.
[/i]


Kako su prošli već dani, a Koga nije mogao više da čeka na Hayata, počeo je sa rekonstrukcijom knjiga. Koga je do sada uspeo da rekonstrušio skoro sve knjige koje je imao sa sobom, ispunio je prostoriju knjigama. Sadržina ovih knjiga je njemu već bila poznata ali je morao da ove knjige vrati u život. Kada je primetio dragog mu Hayata, Koga samo reče: "Dobro mi došao, da li si za čaj?"

Okačio je svoj mantil na čiviluk a potom otpozdravio Kogu, a mladićev predlog sam po sebi beše primamljiv te ga Hajato prihvati.
"Drago mi je da te vidim, Koga. Deluje kao da si poprilično napredovao u svojoj rekonstrukciji u odnosu na momenat našeg rastanka."

Zauzimao je slobodno mesto za bibliotekom, pridružujući se mladiću. Mač mu beše i dalje za pasom.


Hayato samo što beše seo, osetio je neku čudnovatu aromu, Koga ga je ponudio čajem od senken biljke, koja beše Hayatu nepoznata. Koga samo što je završio sa pisanjem i prepisivanjem knjige "Saemon i tri svitka", kako je završio sa rekonstruisanjem, Koga sklopi korice ove uzbudljive knjige i odmah je ponudi Hayatu pa reče: "Uzmi pa pročitaj." Hayato je ostao u čudu, video je da je njegov prostor dobio života, kuća u kojoj je živeo do pre dve nedelje dobijala je jedan potpuno novi osećaj i oblik.

"Saemon i tri svitka.." čitao je naslov knjige koju mu je Koga nudio kao još jedan od darova u nizu. On uze knjigu u svoje šake, te prelete preko predgovora. U sebi nije imao dovoljno strpljenja da sačeka jer sam naslov je zagolicao njegovu intrigu. Saemon, u bukvalnom prevodu, nosilo je značenje "ratnik". Hajato se, blagim naklonom, zahvalio Kogi a potom ostavio knjigu po strani. Nekoliko trenutaka proveo je u ponovnom skeniranju svog doma koji je, od momenta kada se Koga uselio, poprimio novi oblik života, promena koju je Hajato video kao pozitivnu.


"Nikada nisam mislio da ću moći da se odreknem svog puta samotnjaka, ali još od našeg susreta ja ozbiljno preispitujem takav stav, Koga"


"Senpai, pa čovek nije rodjen da živi sam. A i ovako, da ste zauvek ostali sami, nikada ne biste znali da Koga kuva ovako dobar čaj." Našalio se Koga sa Hayatom a potom ozbiljno upita: "Nego hoćete li mi reči: gde ste lutali ovih dana?"

Hajato se neironično nasmeja na Kogin komentar. Na pitanje, samuraj odgovori bacanjem svitka sa detaljima misije na sto. Po kontaktu sa površinom, svitak se otvori, pozivajući Kogu da pročita sadržinu. "Izvoli, ovo će ti odgovoriti na to pitanje. Ja nemam snage da prolazim kroz sve detalje trenutno" , reče on blagim glasom. U svitku Koga je mogao da pročita o Hajatovom putovanju u Oblast 30 kako bi likvidirao pet agenata Shozuki kartela koji su imali za cilj da otvore još jedan pečat, a time i kapiju kao prolaz u naš svet za još bića, poput onih sa kojim se dvojica sukobiše onomad pored statue Inari.