Ninja World

Powered by Forumotion™

Ninja World | Mansion of Shadows - Tobito's Corner

Započni avanturu!
Stvori legendarnog karaktera kog će igrači pamtiti godinama i postani najjači ninja u igri.
Tvoja avantura počinje sada!


Info
Uputsvo
RegisterJoin Discord
Ninja WorldLog in

Ninja World - Roleplay Card Game

new_releasesView posts since last visit account_boxView your posts chat_bubble_outlineView unanswered posts done_allassessment Top Users of the Dayassistant_photoTop Users of the Game deleteDelete Cookies

Mansion of Shadows - Tobito's Corner

Mansion of Shadows - Tobito's Corner BvDr2Ui

Kuća pokraj trga izvedena od kvalitetnih materijala, tamnog hrastovog drveta sušenog bog zna već koliko godina. Vidi se da je starija više od pedesetak godina i da je više porodica živjelo tu. Sama njena veličina je bila dovoljna da 5 porodica živi komotno. Ponekad se iz kuće čuju neobični zvuci. Prolaznici uveče je izbegavaju.

Karaka i Ushiwakamaru zarobljeni senkom polako ulaze u mansion. Kontrolisani zatvaraju vrata (kroz mali otvoreni procjep je proletjela sjenka i zarobila ih). Zatvorivši prostoriju tek pokoja sveća je gorela u njoj, tek toliko da se vide obrisi prostorija. Sjena ih ponovo povlači istog tog trenutka u narednu prostoriju u kojoj nije bila nijedna svjeća. Prostorija uglastog oblika u trenutku zatvaranja vrata za sobom pretvorila se u potpuni mrak. Crnilo poput genjutsua je obavilo Karaku i Ushiwakamarua koji su sada pod kontrolom usporili hod i krenuli da vide šta je to iza ugla u prostoriji. Već nakon prvog koraka čuli su zvuk nalik lomljenju i pucketanju predmeta. Misterija ugla nije bila rešena ni kada su došli u taj drugi dio prostorije. Pucketanje i lomljenje je sada postalo zvuk escajga koji je sekao neko meso po glinenom tanjiru. Neko je bio tu ispred njih i obedovao.

Storynote

Sve vaše akcije koje u narednim postovima uradite odlučuju sudbinu vaših profila. Trudite se da su vaše reakcije na situaciju prikladne karakterima vaših profila i na eventualna pitanja dajte odgovore za koje smatrate da vas mogu održati u životu.

Nije ni pokušavao da se oslobodi tehnike kojom je bio bindovan, jednostavno je znao da je bespomoćan protiv nje. Mogao je samo da gleda i promatra vilu u koju je dospeo. Ispred njegovog saputnika i njega samog u mraku čulo se obedovanje nečije. To je morala biti osoba koja ih je zarobila. Sigurno nije bila u pitanju policija kao što je mislio na početku, ipak nije završio u stanici policije već vili.



Zdravo? Kojim povodom ste nas dovukli?

Postavio je pitanje poraženo i ponizno. Nadao se da će cela ova priča kratko trajati i brzo razrešiti. Nije mogao da zna koliko ljudi zapravo ima u mraku. Teško se videlo. Retki zraci sunca su prolazili kroz proreze u zavesama i davali samo dovoljno svetlosti da se vidi par metara oko sebe.


Kroz mrak se lagano krećem, osjećajući svaki korak kao teret na leđima.  "  Ushiwakamaru, jesmo li zarobljeni u vlastitom neznanju ili igri senki? " Nepoznato mjesto izaziva nelagodu, a zvuk bešteka ... toliko blizu, a ipak tako daleko. Neka prisutnost se hrani tišinom, odzvanjajući lomljenjem i zvukom sekire na tanjiru. Ne smijemo pretpostavljati, već pažljivo istraživati  možda će se otkriti tajanstveni gost koji se skriva u ovom mraku.
Odabrao je braniti se šutnjom te vidjeti sta osoba za stolom ima da kaze

Storynote

Prije interakcije sa osobom preko puta vas koja vas drži praktično na granicama smrti imate offtopic zadatak:
Napravićete temu i oba ispostovati po 20 postova. Postovi ne smeju biti kreirani pomocu AI tehnologije, postovi moraju biti kvalitetan roleplay i smislen. Vi ćete smisliti temu roleplaya, i odraditi roleplay. Po uspešno evidentiranom roleplayu dobićete 20 levela. Po negativno evidentiranom roleplayu možete praviti nove accounte. Po odustajanju od zadatka storynote-a možete započeti novi profil sa efektom samoubistva. Minimalne nerealnosti, besmislenosti, gluposti, dosadne stvari, epske stvari, ludacke stvari, vi ste ultimate kul momci stvari automatski vas poništavaju. Naučite roleplay i uživite se u svog karaktera.

Možete samo napustiti ovu kuću i maksimalni rank koji možete steći na tim profilima je chunin.

Na silu dovučen do ovde podlom tehnikom koja je koristila senke našao se u ogromnoj vili nedaleko od glavnog trga. Naravno bio je uplašen za svoj život i uradio bi sve što je u njegovoj moći da se oslobodi, ali telo ga nije slušalo. U mraku nije mogao videti ko tačno vrši ovu paralizu nad njegovim telom. Čuo je zveckanje escajga. Sada je ostalo samo da čeka da vidi šta će osoba u čijim je kandžama da uradi sa njim. Nije imao toliki strah od brze smrti, ali ga je zato ideja spore mučne smrti i metodičnog mučenja užasavala. Smrt je po njemu morala biti brza i što bezbolnija da bi bila časna. Molio se nekom višem biću, valjda nekom svom bogu, da brzo umre ili mu pomogne da pobegne. Ponestajalo mu je nade.

Odjednom na ulici iznenada nas zakači sjena te krene odvlaciti u vilu koja je staja kraj ceste " ne opiri se " rekao je Ushiwakamaruu ulazeci u tamne dvore.
Ushiwakamaru i Karaka nađu se zarobljeni u tamnoj sobi gdje je rijetko svjetlo ocrtavalo obrise, sjenka ih vodi dublje u potpuni mrak. Njihovi koraci uspore a zvuk lomljenja zamijeni se rezanjem.
Zastade tako u mraku na par trenutaka privikavajuci oci na mrak, odlucio je sve pregovore prepustiti Ushiwakmaruu. U tamnoj sobi napetost raste ali njihova znatiželja nadmašuje strah.

Obedovanje se nastavilo uz zvuke ispijanja nekog pića, možda previše glasnog vraćanja čaše na stoj, zvuka "tsss" koji je nastao pokušajem odglavljivanja hrane između zuba uvlačenjem  vazduha kroz nameštene usne. Mrak i tišina nastavila se još par minuta dok uz blagi jedva čujni škrip stolice osoba preko puta nije završila obrok. Još par put u muku ništavila te prostorije čulo se "tssss" u pokušaju čišćenja u ustima zaglavljenog mesa.

Mansion of Shadows - Tobito's Corner HJabb4l

Pokušao se namrštiti da razazna facu djece ispred njega i uspeo je do detalja. (njegov batler Kuro nikada nije ni saznao kako može vidjeti u mraku).  

NIŠTA NE VIDIM!

ALI MOŽDA JE TAKO I BOLJE
!

NE VOLIM DA VIDIM SLABIĆE
!

KURO VODI IH U LOGOR DA TRENIRAJU
!


Kuro (batler osobe ispred koje su sedeli i koji je kontrolisao decu) je provukao Nara senku i zavezao im usta. Nije bilo pametno da sada  nešto progovore. Kako ih je dovela tako je sada krenula i da ih vodi van prostorije. Ušli su u glavni hol gde se obično dočekuju posjetioci gdje je Kuro objasnio ninjama da ih je njegov gospodar zbog vike i dreke koju su proizvodili ispred njegovo mansiona na trgu  kaznio slanjem u Akumetsu logor - što je njegovom gospodaru bio samo drugi nazive za trening kamp Akumetsu grada.

Dok ne završite trening Akumetsu ninji ne možete napustiti ovaj grad.

Storynote



Zbog akcija koje ste proizveli na trgu automatski ste željeli to ili ne prisustvom u kampusu postali članovi Akumetsu grada. Naravno sa vašim trenutnim levelom čak i sada dok niste dobili Akumetsu seal ne možete pobjeći jer kapije ovog grada čuvaju izuzetno jake ninje. Vaš nastavak gameplaya je isti kao igračima koji su se prijavili za članstvo  u grad i čije je članstvo odobreno.

Batler ih je izveo iz vile. On lično bio je zaprepašćen interakcijom koju je trenutno imao. Sam osećaj da je na milost i ne milost nekome nije bio ni malo prijatan. Bio je uvređen duboko od strane osobe koju nije ni uspeo da vidi, ali joj je makar boju glasa upamtio. Kuro im je objasnio kako su uopšte upali u ovakvu situaciju i otpustio ih je da tumaraju Akumetsu gradom. "Naći ću vas kada za to dođe vreme.", njegove reči bile su sigurne, kao da je mogao da nas pronađe u bilo kom kraju sveta. To je bilo dovoljno da ubedi Ushiwakamarua da rad za ovaj grad može da donese velike benefite. "Nećete morati dugo da tražite.", odgovorio mu je i otišao svojim poslom.

Vec sam neko vreme u ovom gradu ali nekako tek sad prvi put primecujem ovu ogromnu zgradu. Kad bolje razmislim nikada nisam video nekomda je usao ili izasao odavde, predpostavljam da je napustena . Da budem iskren na dosta je dobrom i protocnom mestu ako je na prodaju kada malo vise stanem na noge morao bih da pitam staresine da li je. Bilo bi dobro mesto da se otvori neka prodavnica ili bih mogao da ispunimsvoj decacki san da otvorim svoj dojo i drzim treninge petlicima o borilackim vestinama

Pognute glave dosao je ispred kucice koja se nalazila u blizini samog trga grada. Prisao je ulazu, okrenuo se i rekao svom pobratimu :

" Gledaj, ostavi meni da pricam. Valjda cemo tako pre izvuci zivu glavu odavde."

Obrnuo je krug ramena, tako da mu postura ledja bude na mestu i polako kroz okvir vrata usao u samu kucicu koja je bila malo poveca za samo njih dvoje. Prosao je kroz hodnik i u prvom zajednickom delu same zgrade Beo je zaseo na fotelju snuzdene glave cekajuci da mu se pojave bitne glave sela sa nekim zadatkom da opravda sebe i svoju moc.

Pratio sam pobratima do kuće u kojoj smo trebao da provedemo narednih nedelju dana, predpodstavljao sam da nas čeka velika kazna ali nisam nešto mario za tim. Kada smo stigli pobratim mi je nešto njakao na šta sam samo klimao glavom. Očekivao sam od Beoa makar kucanje, no on je samo otvorio vrata i hodao tamo kao starešina sela, ali sam ga pratio te sam seo na kauč čekajući neki momenat.

Pod se odjednom zacrnio i potom zidovi. Mali vitražni prozori kroz koje bi tek tamo oko 4-5 popodne prosao zrak septembarskog sunca su najedno prekrivreni crnilom sjene. Nara jutsu je celu prostoriju obukao u mrak, spremajući ninje za ono što sledi.

Batler Kuro koji je izveo opisani jutsu je progovorio.

Čujem da je jedan od vas moj imenjak. Koji tačno?

Glas je bio ozbiljan, muški, čoveka između 40 i 50 godina. Bio je na samom ulazu kroz koji su prošli. Zvukovi u prostoriji i blagi žamor sa trga, prolaznika i majki što voće kupuju svojoj djeci je zamro ubrzo. Jedino što se čulo su bili njihovi glasovi, disanje, koraci.


Sedevši na kauču razmišljajući o borbi koja se nedavno odvila, zidovi i pod prostorije u kojoj smo bili su se zacrneli, dok se čuo glas nepoznatog starijeg čoveka.

"Ja sam Kuro, ali ne znam ko si ti."

Rekavši ovo nisam hteo da bacam neke šale koje bacam na svoj račun, jer nisam znao voli li šale ili ne. Nastavio sam gledajući okolo te sam čekao dalja dašavanja.

Ja sam Kuro takodje.

Progovorio je glas. Imao je blagi osmeh na licu (moglo se čuti po glasu).

Oni to nisu mogli videti ali Kuro je okrenuo glavu u pravcu drugog ninje.

A ime tvog saborca?

Obradovao sam se kada sam čuo da imam imenjaka u ovom selu, rado sam pričao sa Kurom i baš mi je bilo prijatno, pa sam zato i nastavio razgovor.

"On je Beo, moj najbolji drug, kum i pobratim."

I dalje stajaći u mraku priačo je sa imenjakom čekajući nekakav momenat, ne znajući šta će im doći u susret.

Kum??? - Začuedjeno je upitao Kuro. Oženjen si onda ili to nešto tek planiraš?

Gazda nije bio tu pa je mogao malo opuštenije i ležernije da popriča sa mladim ninjama. Setio se vremena kad je on bio na njihovom mestu, ne u ovoj kući naravno već pred ljudima pred kojima je trebao da odgovara.

" Kum od krstenja. Morao sam ja da se ukljucim u ovaj dijalog, ne bi on znao tacno zasto smo kumovi. "

Opustio je ramena, od small talka Beo je totalno zaboravio da ce ovaj razgovor u nekom trenutku voditi ka ozbiljnoj temi o njihovoj misiji koja se desila pre par sati. Iako nije video svoga sagovornika, ocekivao je nekog blazeg sicusnog coveka, koji je ovde samo kao posrednik za sam govor.

"Paa..."

Krenuo je da odgovara na pitanje, ali ga je prekinuo Beo u svom izlaganju. Sad se odlucio da malo opusti ledja, spusti ih na kauc tako da se poklopi lumbalna krivina sa samim kaucem, cekajuci da Beo udje malo u spiku sa samim sagovornikom kako ne bi neko od njih dvojice ispao iz price.

Pa to je jako lepo onda. Reko je Kuro uz blag osmeh.

Hoćete li da vas počastim nekim pićem pre nego što vam objasnim suštinu vaše posjete? U ovo dobar godine ima ribizla tu ispred mansiona i od nje je sok stvarno izvanredan, mozda malo kisjeo al osvjezava bas. Predpostavljam da ste upravo došli iz borbe?

Bio je spreman da nastavi do kuhinje i donese im sok od ribizle sto cedio jutros.

Nešto drugo možda?

Bio je gostoljubim kao prema zvaničnim gostima koji su dolazili gazdi ovde u posetu.

"Ajde donesi u ono sto verujes."

"Samo nemoj da nas trujes nekim glupostima. Ako smo u poziciji za selo, da smo korisniji mrtvi, bolje to odradite muski." - rekao je sa ozbiljnim glasom, bez osmeha na licu koji mu je bio prisutan do ovog trenutka.

Nabacio je glavu na levo rame, cekajuci da mu Kuro donese to pice.




"Može taj sok od ribizle, pa da nam objasniš šta treba."

Ispoštovao sam svoga imenjaka dok je Beo njakao o otrovima. Čekajući Kuroa da nam donese sok i da počne da priča borba mi je i dalje bila u glavi i nije izlazila iz nje, razmišljao sam o momentima smrti i šta bi bilo posle nje.

Kuro je pošao do kujne i koraci su blago nestali u daljini dok ih je umirio izbledeli hrastov pod. Nasuo je sokove u dve čaše iz bokala i kašikom makao rozu kiselinu što se skupila po vrhu od ribizle. Ubacio je dvije kocke leda u obe case i uputio se nazad ka njima.

Stavio je čaše na sto ispred njih. 

Evo soka.

Ne brini mladi Beo nikada otrovom nisam ubio ni neprijatelje cak a kamoli saborce moga grada. 

Nasmešio se blago i seo preko puta njih.

Napomena: Sok je baš kisjeo.

Ispruzio je ruku cekajuci da mu se casa soka postavi pod ruku. Srknuo je malo pene koja je ostala na na vrhu samog soka. Obrazi su mu se skupili, nagrizli pljuvacku, a kiselina odmah prosla kroz njegovo grlo. Te je kroz mali kasalj rekao :

" Idi bre, mislio sam da si cedio ti malo vise ovo . Mozda nisi namerno stavio otrov, ali ako uzmem jos jedan guc, mozda me i ugusi. "



Cekajuci da sok dodje, mislio je da ce Beo da prosapuce nesto kao neki tajni plan na Kurovo uvo. No, nista. Stigle cu case soka, uz strah je cekao da Beo proba ovo jer mu je njegovom pricom napunio glavu da je otrovano. Cuo je reakciju, kroz njegov glas, pa za njim uzeo mali srk samo da proba. Bez ikavog glasa je samo progutao, cekajuci da batler Kuro krene sa pricom.

To su samo vitamini.

Rekao je sa  istim onim osmehom od pre.

Dakle.


Gazda nije tu.


A ja znam otprilike šta bi on uradio pa ću vas usmeriti.


Za svaku grešku gazda šalje ninje na jak trening tako da ćete u trening sali Akumetsu grada otići i tražiti najjače sparing partnere. Tu ćete lepo istrenirati i gazda se neće buniti.



Storynote


Potrebno je da pobedite 4 NPC Tennina. Ništa drugo ne možete raditi u igri dok ovo ne završite. (ispite možete). Svaki neuspeli pokušaj gde gubite borbu smatra se da su vas taj dan sparing partneri isprebijali od batina i da sutra morate ponovo. Morate ih pobediti jednog po jednog. Nema reseta vrednosti izmedju njih.



Nakon izlaska iz kafane odvojio sam se od ostalih, uputio sam se ka mestu o kojem je pisano, sa kojim sam već poznat. Trebao sam da nađem meni dobro poznatu osobu, svojega imenjaka. Išao sam putem sav nervozan i nestašne glave, hodao sam kao pijan, u očima mi se već malaksalo, da li je bilo od alkohola ili same informacije, ni sam sebi nisam mogao da kažem. Stigavši pred hram senki, bez kucanja utrčao sam unutra, momenat utrčavanja bio je i momenat kada me je senka opkolila, ponovo skučen u četiri zida, ovoga puta sam bez pobratima, smatrajući da me je imenjak očekivao. Počeo sam šalu na njegov račun ne razmišljajući da li je to on.

"Kuro, de si bre Kuro?"

Odgovore nisam dobijao, nada mi se gasila da je to ipak bio imenjak. Faca mi se snuždila, pomalo sam očajavao. Glas je krenuo da priča o temi koja je pisala u scrollu iz kafane, prepoznao sam isti, nisam imao puno što šta da kažem imenjaku, iz tog razloga sam i došao, ne bi li saznao svaku o tom predstojećem venčanju. Priča se uzdužila, a ja sam trebao poći. Dok su se senke oko mene sklanjale mahao sam imenjaku, te sam izašao iz kuće.

Magnus je laganim koracima išao ka njemu jako dobro poznatoj kući. Svakim dolaskom ovde  nikada nije znao tačno šta ga čeka , da li misija ili njegov atentat, ali posle toliko vremena prestao je i da razmišlja o tome. Kada je stigao do vrata, dočekao ga je Kuro, batler i ako nije bio baš neki batler, ovog puta nije bio toliko ljubazan, izgleda da mu nije bio dan.


"Šta je, Kuro, penzija nikako da stigne, a? "


 Magnus se našalio, podižući obrvu. Kuro je promrmljao nešto nejasno, ali je ipak sproveo Magnusa do glavnih odaja

Sipajući sebi piće, Magnus se smestio, spreman da sasluša detalje svoje nove misije, kako je Kuro pričao tako su se Magnusove facijalne ekspresije menjale. Magnus je nepomično sedeo, šokiran onim što mu je Kuro ispričao. Sve što je do tada mislio da zna o Akumetsu organizaciji palo je u vodu.


"Vi.. vi ste poslani od strane sotone lično"


Mansion of Shadows - Tobito's Corner Tumblr_pd6cg77iDZ1sg6ysuo1_400

Popio je piće, ali ukus nije bio ugodan kao obično. Pogled mu je bio fiksan na papirima koje mu je Kuro ostavio. Satima je sedeo, pokušavajući razaznati sledeći korak u mračnom lavirintu tajni koje su mu sada bile otkrivene. Izazov pred njim bio je dubok, a Magnus je morao doneti teške odluke kako bi očuvao integritet svog sveta i onoga u šta veruje.

Detalji Misije :
[/center]