Hajato je s seo na ivicu stene, prekrštajući noge i gledajući u daljinu. U ovom trenutku, on nije bio samo samuraj vežbajući mačevanje, već i mladić koji traži svoje mesto u svetu. Razmišljao je o svojim putovanjima, o izazovima koje je već savladao i onima koji ga tek čekaju. Ovde, na vrhu stene, svaki problem se činio manjim, a svaka dilema jasnijom.
Dok je posmatrao kako se sunce polako spušta, Hajato je razmišljao o harmoniji prirode, o tome kako svaki list, svaka reka, i svaki kamen imaju svoje mesto u ovom veličanstvenom mozaiku života. Shvatio je da i on, kao samuraj i kao čovek, ima svoje mesto u ovom svetu - mesto koje još uvek treba da pronađe i oblikuje.