Ninja World

Powered by Forumotion™

Ninja World | Tall cliff

Započni avanturu!
Stvori legendarnog karaktera kog će igrači pamtiti godinama i postani najjači ninja u igri.
Tvoja avantura počinje sada!


Info
Uputsvo
RegisterJoin Discord
Ninja WorldLog in

Ninja World - Roleplay Card Game

new_releasesView posts since last visit account_boxView your posts chat_bubble_outlineView unanswered posts done_allassessment Top Users of the Dayassistant_photoTop Users of the Game deleteDelete Cookies

Tall cliff

Tall cliff Gp3bdak

Stena stoji visoko, nadgledajući prostranu ravnicu gustih šuma i gmizajućih reka. Pogled sa vrha je zadivljujuć, a mirna okolina poziva da udahnete duboko i upijete prirodnu lepotu. To je savršeno mesto za razmišljanje i introspekciju..

Hajato Takamura, mladi samuraj tek na početku svog putovanja, krenuo je ka visokoj steni koja se uzdizala iznad prostrane ravni gusto isprepletene šume i zmijolikih reka. Njegovi koraci su bili odlučni, ali i puni poštovanja prema prirodi koja ga je okruživala. Dok je uspinjao se stazom, svaki dah vazduha bio je pun mirisa zemlje i divljeg cveća, a zvuci šume su ga pratili kao tajanstvena melodija.

Stigavši na vrh, Hajato se našao licem u lice sa zadivljujućim prizorom. Prostrana šuma se protezala do horizonta, presecanim srebrnastim trakama reka koje su se vijugale poput zmija kroz zelenilo. Mir koji je ovde vladao bio je gotovo opipljiv, a vazduh je vibrirao tišinom koja poziva na razmišljanje.

Hajato je s seo na ivicu stene, prekrštajući noge i gledajući u daljinu. U ovom trenutku, on nije bio samo samuraj vežbajući mačevanje, već i mladić koji traži svoje mesto u svetu. Razmišljao je o svojim putovanjima, o izazovima koje je već savladao i onima koji ga tek čekaju. Ovde, na vrhu stene, svaki problem se činio manjim, a svaka dilema jasnijom.

Dok je posmatrao kako se sunce polako spušta, Hajato je razmišljao o harmoniji prirode, o tome kako svaki list, svaka reka, i svaki kamen imaju svoje mesto u ovom veličanstvenom mozaiku života. Shvatio je da i on, kao samuraj i kao čovek, ima svoje mesto u ovom svetu - mesto koje još uvek treba da pronađe i oblikuje.

Kako se dan pretvarao u veče, Hajato se polako podigao sa stene, osećajući se ispunjenim i osveženim. Spuštajući se nazad ka šumi, znao je da ovaj trenutak introspekcije i sagledavanja sveta oko sebe neće biti samo uspomena, već i vodilja na njegovom putu ka otkrivanju i ostvarenju svoje istinske sudbine. Dok se veče spuštalo nad šumom, Hajato Takamura ostao je na steni, obavijen u pokrivač tišine i sumraka. Oko njega, nebo je postepeno menjalo boje, od plavetnila dana do duboke purpurne i crne noći. Zvezde su počele da se pojavljuju, jedna po jedna, kao svetleće tačke u tkanju kosmosa. Hajato je posmatrao taj beskrajni svod iznad sebe, osećajući se malim, a ipak povezanim sa veličanstvenim univerzumom.

Noć u šumi bila je drugačija od dana. Zvuci su postajali tiši, ali intenzivniji: šuštanje lišća, šapat vetra, udaljeno pevanje noćnih ptica. Hajato je zatvorio oči, usmeravajući svoju pažnju na te zvuke, dopuštajući im da ga vode u dublju meditaciju. U ovom miru, našao je prostor za razmišljanje o sebi, o svojim snagama i slabostima, o putu koji ga čeka. Kako je noć odmicala, Hajato je postao svestan i svog unutrašnjeg sveta, mesta gde se njegovi strahovi i nade susreću. Razmišljao je o značenju biti samuraj, o odgovornostima koje to nosi, i o snazi koja je potrebna da se te odgovornosti ispoštuju. Shvatio je da pravi izazov nije samo u fizičkoj borbi, već i u neprestanom usavršavanju duha.

Dok je prva svetlost zore počela da razbija tamu, Hajato je osetio novu jasnoću u sebi. Razumeo je da njegov put nije samo put mača, već put samospoznaje i duhovnog rasta. Polako se digao sa stene, osećajući kako mu se energija obnavlja. Dok je sunce izlazilo, obasjavajući šumu zlatnom svetlošću, Hajato je krenuo niz stazu, spremniji i odlučniji nego ikada da nastavi svoje putovanje. U srcu mu je sada tinjala nova snaga, snaga koja dolazi ne samo iz mača, već i iz dubine duše koja je spremna da se suoči sa izazovima koji dolaze.

Jutro je. Zvuk grma koji šuška ispunjava miran ambijent planine. Iz šuškajućeg žbuna, izlazim ja. Ustajem zbunjen, ko da su me upravo krstili. Kosa mi je razbucana, kaput izboden grančicama, a pogled i dalje pokušava da registruje gde se ja nalazim i zašto sam ovde.

'Auahh.. Aaaaaaaaaaaaaaah'

Čuo se moj glasan zev dok sam polako pokušao da skontam gde sam vezao kog konja. Prišao sam do obližnje rečice, koja je tu tekla tiho i zgrabio punu šaku njene vode, bacivši je direktno na umornu facu.

Hladna voda na mojoj faci je iskreno bila jedna od najlepših osećaja, još posebno posle putovanja kroz paklenu pustinju. Zatvorenih očiju sačekao sam još koji sekund da uživam u ovom osećaju, prenego što sam šakom prešao još jednom preko face, skidajući sve dodatne kapljice.

'Šta sad'

Ta sva retrospektivna pitanja podelio sam sa prirodom oko sebe. Dozvolio sam sebi još jedan momenat mira da se prisetim šta sam uopšte radio, prenego što sam zgrabio moju polu praznu ćuturicu kako bih je opet napunio, Hladan jutarnji povetarac je nagano vijukao dok se sunce polako dizalo na horizontu.

Pokupio sam svoje nindža alate, zakačio ćuturu za pojas, maskirao trag da sam uopšte bio tu... Šta mi je još ostalo?

Moj put me je za sad navodio ka istoku, te sam iskoristio sunce kao smernicu i krenuo ka njemu

Hodajuci naisao sam na prelijep pogled. Bilo je pravo vrijeme da razmislim o nekim stvarima. Da li je veliki prasak samo veliki orgazam? Da li je sustina zivota kako ces umrijeti ili zivjeti. Nazalost nisam uspio da odgovorim na ovo i nastavio sam svoje putovanje?