Ninja World

Powered by Forumotion™

Ninja World | Stana's Homecooked Food

Započni avanturu!
Stvori legendarnog karaktera kog će igrači pamtiti godinama i postani najjači ninja u igri.
Tvoja avantura počinje sada!


Info
Uputsvo
RegisterJoin Discord
Ninja WorldLog in

Ninja World - Roleplay Card Game

new_releasesView posts since last visit account_boxView your posts chat_bubble_outlineView unanswered posts done_allassessment Top Users of the Dayassistant_photoTop Users of the Game deleteDelete Cookies

Stana's Homecooked Food

Stana's Homecooked Food 0safXVy

Stanin mali restoran je ušuškan, rustični restoran koji dočekuje svoje goste mirisom ukusne hrane. Sa svakim zalogajem možete osetiti strast i ljubav koju Stana ulaže u svoja jela. Međutim, pazite se preteranih začina! Dok neki mogu smatrati da su začini prejaki, njeni verni gosti znaju da je to ono što čini Stanina jela jedinstvenim i nezaboravnim.

Sedeo je sa Taiseiem u nekom malom restoranu. Načulo se po kraju da je hrana autentična i dobra.. il otrovana, zavisi kako koga pitaš, al aj, ako su preživeli da pričaju ne može biti toliko loša. Ja sam već uveliko naručio domaću teleću čorbicu, a Taisei, kao uvek izgubljen, i dalje je pokušao pronaći šta će da hasa

'Ajde brate ubodi nešto i da jedemo'

Dvojica misterioznih shinobija ulaze u Staninu krčmicu. Njihovi izgledi nisu mogli biti drugačiji. Jedan bio bled ko sneg, bele kose visokog stasa, prodornog glasa. Drugi je bio crn ko noć, stena od coveka. Prosli su kroz vrata, otišli u svoj deo gde dodju tu da pojedu nekad i pokusaju prezive Staninu hranu. 

Kulen su narucili, pricali, smejali se duze vreme. Mozda su bili braća.

"Ma ne mogu jesti, nisam gladan"


Kao i obično Taisei nije imao apetita od burnog života koji je živeo, zato je i bio toliko mali. Gledao je u meni šta će barem da popije, ako ništa drugo, okrenuo se prema šanku i razdrao se.

"Donesitee mi sok od jagode, MOOOOLIM VAS"

'De tiše malo, nije to ovo aukcija..'

Simpatično je bilo to što ga nije zanimalo šta će i kome će da kaže. Stana je izašla iz kuhinje sa tanjirom guste čorbe. Kako je ušla u glavni deo restorana, odma se mogao osetiti prezačinjen bućkuriš. Jebem ti sve.

Stana's Homecooked Food 8WmiUpY

Stavila je tanjir ispred mene, ne znam jel trebam da pišem oproštajni post.

"Nećeš valjda stvarno to da jedeš?" 

Stana's Homecooked Food Animesher.com_bleach-hitsugaya-toshiro-377047

Zgađeno je gledao u hranu koja mu stajala na stolu, trudio se svim silama da se ne ispovraća po sebi i po stolu. Kako je Stana donela taj bućkuriš tako je i njemu pristigao sok koji mu je pomogao da održi balans u stomaku.

"Šta je dalji plan , šta ćemo da radimo?"

Uplašen, ali odlučan, uzeo sam kašiku na Taiseievo pitanje i srknuo sam to malo guste čorbe u njoj.

'Iskreno'

Uzeo sam kašiku za kašikom. Hrana je bila prezačinjena, al neverovatno dobra? Malo me je miris skrenuo s puta al.. Vratiću se ovde uskoro sigurno. Odjednom mi je sposbnost kontrole analnog otvora pala u negativ. Ustao sam i potrčao ka weceu

'Ne znam šta ćeš ti, al znam šta ću ja. OTVARAAAAJ'

"Eto šta radi lik"

Odmahivao je glavom gledajući kako Isak trči ka WCu, popio je svoj sok do kraja i odlučio da ga sačeka napolju , bilo mu je dosta ovog mesta. Lagano je ustao, platio šta ima da se plati i okrenuo se prema izlazu.

"Čekam te napolju.."

Pregledan sam, miris ove lokacije me je dozvao kilometrima daleko...

Prošlo je mnogo duže nego što bih volio priznati kako nisam pojeo topli obrok, šuma me je pazila, prezivljavao sam , ali i ja sam smrtnik, toplota i miris domaće kuhinje izazivaju zazubice na mojim usnama.

Nadam se da me ova krčma neće razočarati.

Prvom prilikom uzimam jelovnik i sjecem ga pogledom. 
Moram dobro razmisliti, ovo je ipak posebna prilika..

Nakon kratkog oklijevanja odlučujem se za specijalitet kuće. 

Osjećaj uzbuđuje pomiješan sa nestrpljenjem me obuzima dok čekam da konobar zabilježi moju narudžbu.

Mogao sam birati poznate okuse ali odlučio sam za rizik nečega novoga. 

Davno sam napustio moju sigurnu zonu, vrijeme je za avanturu u svim aspektima mog života, pa čak i u ovom...

Dok čekam hranu posmatram okolinu.

Shinobiji sa raznih strana su ovde, ali iz nekog razloga bez pretjeranih tenzija,hmmm izgleda da glad i dobra hrana zaista spajaju ljude.

Pokušavajući da uhvatim ritam ovog mjesta osluškujem razne razgovore i stečem nova iskustva.

Ovo je još jedna raskrsnica mog putovanja.

moj monolog prekida konobar sa hranom.

Ovo izgleda fantastično. Ovo je vise od obroka, ovo je umjetnost.
Sada vidim zašto je ova rupa toliko puna.

Piletina nježna na dodir, umak mi budi smiješak svakim zalogajem dok povrće pruža svježinu koja se stapa u harmoniju ovog putovanja kroz nepoznato.

Imam osjećaj da će, ne samo ovo jelo nego čitavo ovo iskustvo, postati jedna prelijepa uspomena kroz život koji je ispred mene.

zadovoljstvo je je obuzeti posle ovog obroka, mogao bih ostati ovde zauvijek ali... Svemu lijepe mora doći kraj tako i ovome.

Moram nastaviti dalje u svojoj potrazi, potrazi me znam ni ja čega...
Avanture možda, moći ili čak bogatstva... Ne znam ali znam da moram nastaviti dalje , pronaći sta budi u meni taj plamen .

Zapad, mislim da je vrijeme da se tako uputim.
Kroz šapate sam načuoda su shinobiji tako mnogo moćnije aki i opasniji , koliko god sluša zvučali mislim da je i moje mjesto tako.

Na putu ka svom domu, u povratku sa misije, Kuroyuri je setao ulicama naizgled bezglavo, u totalnom psihickom odsustvu. Mirisi i arome koje su dopirale iz restorana na trenutak vratise Jin-a nazad u svet realnosti kako bi ga podsetili na to da je gladan a vreme vecere vec je davno proslo. Nedostatak ryo-a u novcaniku podsetio ga je na to da za obrok mora ipak cekati dok ne stigne kuci. 

Kako je bilo veče neki jak vetar je zahuhtao i krenuo je ljuljati lampice koje su visile na ulazu u ovaj mali restoran koji je ležao u nekoj dugačkoj ulici u jednom vrlo malom seocetu.


Kako sam ulazio aroma mirisa mi je pojela nepca te sam posegnuo ka džepu prespostavivši da imam dovoljno novca da kupim obrok i da se bogato najedem i da mogu nastaviti svojim putem i odem kući pre nego što se upotpunosti smrkne.


Kako sam vadio novčanik video sam da osoba do mene gleda u svoj novčanik sa nekim čudnim izrazom na faci. Odmah sam prepostavio da osoba do mene nema novca kod sebe da kupi obrok te sam ga potapšao po ramenu i upitao ga


Da li imaš dovoljno roya za ono što želiš?


Upitao bih stranca ispred sebe strpljivo čekajući njegov odgovor

Taman kada je korakom krenuo dalje, vidno razocaran zbog svoje finansijske situacije i praznog stomaka, presekao ga je i zaustavio glas koji je, izgleda, njemu postavljao pitanje. Sumnjicavo i polu oprezno Jin bi se okrenuo ka izvoru glasa i njegove oci padose na plavokosog coveka sa kosom vezanom u rep, pomalo elegantno. Beli kimono i plava kosa odavali su utisak aristokratije. Katana za pasom govorila je o mogucnosti da je covek samuraj, mada upoznao je i previse laznjaka i prevaranata da bi sada spustio svoj gard. 

"Oh, izgleda da su sve one price o iscezlim andjelima i dobrociniteljima ipak bile samo preterivanje. Kojim dobrom strance? Majka me je ucila da ne prihvatam nista od stranaca. Medjutim, moj stomak je trenutno u ozbiljnom sukobu sa majcinim savetom. I pobedjuje." zvucao je Jin pomalo cinicno. "Da predjem na stvar - ne, nemam novca." 

Kako je pogledao u plavookog čoveka koji izgleda pun ožiljaka i jako izgladneo. Nisam imao dušu da mu ne pomognem kako mogu i kako mi moja čast nalaže da mu pomogner jer je to pravi način. Pogledao sam u svoj novčanik te u meni imao sam dovoljno roya da kupim 2 solidna obroka i za mene i za njega. Kako sam pogledao u meni uzeo sam najskuplji i najeftinij obrok u obzir te sam rekao kuvaru.


Za ovog ovde čoveka može li Ramen sa Junetinom i Zelenom Salatom a za Mene obična Lignja na Ražnju. 


Kako bih to povikao pogledao bih u Meni na kom je Ramen koštao 4500ryo-a dok je sa druge strane lignja na ražnju koju sam uzeo za sebe koštala samo 500 ryo-a. Uprkos tome ja sam tako odlučio jer sam shvatio da ovom čoveg hrane treba više nego meni jer je izgledao puno gladnije od mene

Na putu prema Akumetsu gradu, u jednom od rustičnih sela Ibuki i Shohei su bili prijateno iznenađeni mirisom kojim je ovaj objekat odisao. Miris ukusne domaće hrane se prostirao čitavim mjestom a njihova čula su bila očarana harmonijom i notom ukusa koja su postajala sve jača i jača.

"Samo momenat da nam uzmem nešto za puta!" - govoreći Ibukiju

Prilazeći bliže Shohei se odlučio da na brzinu uleti i kupi po jedan sendvič za put sebi i Ibukiju. Momenti dok je čekao su bili magični, miris hrane je izvlačio one najstretnije momente djetinjstva u njemu. Nakon preuzimanja sendviča nastavili su svoje putovanje.


Ulazim u Stanin mali restoran, a miris ukusne hrane odmah me obuzima. Rustični enterijer doprinosi osećaju topline i udobnosti, dok se oči privlače ka jedinstvenoj atmosferi koju Stana stvara svojim talentom i ljubavlju prema kuvanju.

Dok prelazim pogledom preko menija, osećam se kao da putujem kroz svet različitih ukusa i aroma. Kada napokon odlučim šta da naručim, znam da je to samo početak gastronomske avanture koja me čeka.

Nakon što naručim svoje jelo, strpljivo čekam dok se moji ukusni receptori već pripremaju za zadovoljstvo koje dolazi. Dok čekam, osluškujem tihi šapat razgovora oko sebe, uživajući u atmosferi koju samo mali restorani poput ovog mogu pružiti.

Kada mi Stana donese jelo, svaki zalogaj postaje ritual uživanja. Ukusni spoj začina i svežih sastojaka doprinosi savršenoj harmoniji na mom tanjiru. Dok jedem, mogu osetiti ljubav i strast koju je Stana uložila u pripremu ovog obroka.

Na kraju, dok zadovoljno završavam svoj obrok, znam da sam doživeo nezaboravno iskustvo u Staninom malom restoranu. Ovde se hrana ne samo jede, već se doživljava i slavi svaki zalogaj kao posebna poslastica za dušu.

Posto svoju gčad i žeđ nijr mogu da utoli u selo gde je nastao pakao.Dosao je do ove malo brbnarice koja valjda poslužuje hranu.Miris sa vrata ga je odma primamio i zauzeo je mesto pored sanka narucivsi kilo pecenja.Kao dete nije imao mnogo da bira sli sa novcem koji je dobio od spasavanje sela mogao je fino pojesti sta god pozeli.Odma se bavio na hranu cim je stigla kao da mu je zadnji obrok u zivotu.

Kako dobra hrana mislio je u sebi dok se davio u njij.Ovakvo nesto nije jro toliko dugo pa cak mozda i nikad.Morao je uzivati u svakom momentu ovog bozanstva ali svatio je da ako zeli da zaradi u ovom svetu mora biti dobar.

Mada to mu nijr bio problrm naprotiv mogao je da zadrzi svoju stratst prema ubijanju i da pomaze ljudima.To ustvari nije bilo lose ako je mogao jesti i piti,a pritom da pomaze ljudima.Na drugoj strani samo mu treba da nađe prijatelje i sve bi bilo u redu .

Sada kada se zaditio ovime mogao je jos jednom da odradi misiju u punoj energiji.Narucio je i koje pice da popije i sada je vec morao malo da stane naduvao je stomak i nije mogao dalje da jede.Morao je malo fa predahne i odmori se svi du ga gledali kako se najeo kao da nikad u zivotu nijr jro.Mada ni je bilo daleko od istine.

Nakon svega dobtog ukusa z mojim ustima zalio je Akimaru jednim pivom.Koje je tradicija tu i preporucili su mu nakon toga i vino.Vino je bilo starije i veoma jace nego pivo osetio je miris cim se otvorilo.Ni casu vrc odma u usta sipa vino i uziva u njemu dok ga cevci i sazaseds.

Agrom je usao u ovaj specijalni restoran za koji je cuo mnoge glasine kako je najbolji restoran na svijetu. Kada je usao sjeo je za sto ii gledao meni i razmišljao sta bi mogao da uzme primjetio je jos jednog nindzu koji mu je prijatno izgledao okrenuo se put njega i rekao mu:
Zdravo,ja se zovem Agrom iz Bakuton klana kako si ti da li cesto dolazis ovdje,sta bi mi preporučio da narucim da jedem?

Akimaru odmoran i skoro uspavan odjednom cuje glas nekog mladica u pozadini Njegova nesanica se brzo gubi i skace iz stolice mada vidi da je mladic prijsteljski nastrojrn tako da nema panike.Pritom nijr izgledao nesto jako ali odgovorio mu je na pitanje.
Ja sam akimaru.Aaa
Malo se razmišljao sta da mu kaze ali imao ke dosta hrane jos na stolu pa mu je rekao da mu se pridruži.
Mozes da mi se pridruzis ako je to uredu?
Morao je d apazi kako prica jer ovo je bila potencijalna sansa da napravi prijatelja u ovom zivotu koji je zapoceo.

Naravno,zelim da ti se pridruzi bas si ljubazan sa obzirom da smo se tek upoznali ,Mmm bas je lijepa ova hrana izgleda da je ovaj restoran super.
Rekao je i gledao nindzu i divio mu se kako je ljubazan i kako izgleda druželjubivo Agrom se nadao da ce upoznati jos jednog dobrog prijatelja.
Koliko da ti platim za ovo jelo koje si podijelio sa mnom(pitao ga je i uzeo jos jedan zalogaj)

Brzo se ovaj lik bacio na jeelo kao da se takmicio sa Akirom pa se morao i on pridruziti smazali su sve sto su imali sa tren oka.Akimaru je vex bio platio sve ovo tako da gost nije trebao da brine za placanje mohao je samo da uziva.

Platio sam.Ne brini

Podignuo je pice prema Agromu ocekivajuci kucaj casi.Video je da to rade ljudi kad se veseli i mislio je da je ovo pravi trenutak za to.

Agrom je gledao Akimarua kako jede i bio mu je zahvalan za to sto mu je platio jelo i podigao je času i kucno se sa Akmiaruom.
U zdravlje,hvala ti za ovo jelo i piće oduzicu ti se nego ,imas li neku kucu ili mjesto gdje zivis(radoznalo ga je upitao Agrom)

Akimaru nije znao ali zapravo su popili pivo i taj osecaj u njegovim ustima iako je jedna casa izaziva pometnju i malksavaost.Bio je mlad tako da nije znao sta je to a sada kada su ga ispili nema nazad.

Pusti to sad ajde popi jos jedno na moj racun.Konobaricee jos jedno molimm.

Donosi konobarica jos 4 piva i Akimaru sedi i tapse Agromu da ga ne razocara.Ovo iskustvo mu se veoma sviđa bas je lepog osecaja.

Agrom je gledao malo zbunjeno kada je cuo da je Akimarua narucio 4 piva na njegov račun popio je dva i rekao
Hvala ti puno Akimaru ali nisam ja tolika pijanica da popijem sve pa da padam u nesvjest,nemoj ni ti piti vise piva(rekao je i ustao sa stolice)

Uđem u restoran, privučen mirisom dimljenog mesa i egzotičnih začina koji su lebdjeli zrakom. Čim stupim unutra, dočeka me ugodna atmosfera i osoblje s osmijehom. Dok sjedam za stolom, jedva čekam da istražim njihovu ponudu. Kada otvore jelovnik, odmah me privuče raznolikost ramena. Odlučim se za klasični ramen s piletinom.Konobar brzo zabilježi moju narudžbu, a ja s nestrpljenjem čekam svoj obrok. Kada konačno stigne, zdjela ramena izgleda primamljivo. Uzbuđeno zaronim žlicom u toplu juhu, osjećajući kako me okusi obuzimaju. Svaki zalogaj je pravo uživanje, a kada pojedem posljednji komadić, osjećam se zadovoljno i spremno za sljedeći posjet.