(nakon par sati trazenja, izmoren, konacno pronadjoh ovaj podrum, pun celija, a u jednom od tih celija nalazio se Shinrai.. Prostorije su bile mracne, jedva da se bilo sta moglo videti, zvuci jecanja i dranja bili su ucestali otkako sam usao.. Prilazim jednoj gospodji sa namrgodjenom facom, to je prvo sto sam primetio na njoj, s pendrekom u rukama spremna da ispuni neciju drti rupu.. Pomalo uplaseno s blagim mucanjem, upitao sam je da mi pokaze gde se nalazi celija Shinraia.. Ukazala mi je put, i rekla mi da se drzim podalje od njega, nedaj boze da pokusam nesto, inace ce da mi usije cmar i napravi novi na celu.. To definitivno ne bih voleo da se desi.. Rekao sam, te krenuo ka njegovoj celiji.. Sva ova atmosfera cinila me je depresivnim, ovi ljudi.. Ko zna sta su radili pa su zavrsili ovde, ko zna kako se cuvari prema njima ophode.. Zatvor je grozna stvar, ponavaljao sam u sebi dok nisam stigao do celija mladoga Shinraia, uvidoh ga, pridjoh celiji, uhvatih se za resetke i uzviknu)
Shinrai!! Tu se skrivas! Pokazi svoje ogavno lice!
(bio sam siguran da je moj glas odjekivao snazno kroz celo podzemlje, no nije me zanimalo.. Bilo mi je zao videti Shinraia u ovakvom stanju, iako sam znao da je ono sto je on uradio neoprostivo, ja sam covek koji oprasta drugima.. Nadam se da ce se poboljsati u buducnosti, te zajedno mozemo da osvojimo citav svet!)