Ninja World

Powered by Forumotion™

Ninja World | Ulice - Page 7

Započni avanturu!
Stvori legendarnog karaktera kog će igrači pamtiti godinama i postani najjači ninja u igri.
Tvoja avantura počinje sada!


Info
Uputsvo
RegisterJoin Discord
Ninja WorldLog in

Ninja World - Roleplay Card Game

new_releasesView posts since last visit account_boxView your posts chat_bubble_outlineView unanswered posts done_allassessment Top Users of the Dayassistant_photoTop Users of the Game deleteDelete Cookies

Ulice

First topic message reminder :

Ulice  - Page 7 Village-street-in-japanese-anime-city-98rf938fjhzjbb8m
Ulice u selu imaju divan miris drvenih kuća s krovovima od kamena.Uske staze su obasjane fenjerima, dok se bambusi njišu na vetru. Čuje se zvuk instrumenata koji dopire iz udaljenih kuća, stvarajući harmoničnu atmosferu. Prodavnice s prekrasnim kimonoima i posudjem ukrašavaju uglove ulica, a miris sveže pripremljenog čaja širi se iz obližnje čajdžinice. Ovaj prizor odiše duhom tradicije.

Neko me je dozivao isprva sam milio da je neki nepoznat ninja ali sam posle primetio da je to Muro "O Muro gde si čoveče" nisam čuo šta me je pitao ali neću sad da ga opterećujem  mada vidim veliku promenu u njemu ova promena je pozitivna za razliku od onih prošlih mislim da se uozbiljio što je i logično nakon svega što se desilo "Muro kako si ovih dana?"

Bio sam srecan sto ga vidim Pa evo nije lose, kako je kog tebe jesi li planirao mozda neki jonin ispit skorije gledao sam ga uzbudjeno i cekao njegov odgovor u nadi da cemo zajedno polagati jonin ispit...

"Ispit za jonina iskreno razmišljao sam o tome ali neznam da li ću da uspem i šta ću uopšte da odradim tamo" zanimljivo da me je pitao pvp sobzirom da smo se tek vratili pitam se šta li smera ali nema veze kako god neću dva puta da padnem.

Dosao je ovde ne bi li posetio mesto gde je stalno dolazio. Sa sobom je poneo flasu rakije po obicaju jer u ovom kraju bez rakije nigde se ne ide. Seo je do oblizne klupice i poceo je da pije rakiju domacu.

Yazi je stigao do nepoznatog gradica i odlucio je da istrazi njegove ulice. Dok je lagano lutao kaldrmom, primetio je mladica kako mirno sedi na klupici, kao deo pejzaza. Odlucan da prosiri svoj krug poznanstava, prisao je s osmehom koji je odavao toplinu suncanog popodneva.

Zdravo! rekao je Yazi sa blagom znatizeljom u ocima. Ja sam Yazi. Delujes kao neko s kim bih voleo da provedem malo vremena. Kako se zoves?

Njegov glas odjekivao je tihoscu ulice, noseci ton prijateljske radoznalosti dok je cekao odgovor mladica.

Na ivici uspavanog sela, Saburo je uzivao u svojoj domacoj rakiji. Tada se stvori mladic po imenu Yazi, srdacno mu se predstavi. "Zdravo, Saburo, drago mi je," rece Yazi. Saburo, s osmehom, odmahnu glavom u znak pozdrava. Bez mnogo uvoda, natoci rakiju, podize casu i iznenada je isprazni. Yazi, iznenadjen, nasmeja se, shvativsi da je pred njim covek ciji život ocigledno ima pricu, a ta prica tek pocinje da se odmotava pred njihovim ocima.
"Ja sam Saburo".

Saburo je brzo odgovorio na Yazijevu pozdravnu gestu, cime je Yazi shvatio da pred sobom ima osobu otvorenu za razgovor. Odlucan da produzi konverzaciju i otkrije vise o ovom zagonetnom mladicu, Yazi je nastavio: Kako si? Sta te dovodi u ovo mesto? Imajuci toliko divnih ulica, verujem da imas mnogo toga za podeliti. Njegove reci bile su ispunjene iskrenom radoznaloscu i zeljom za povezivanjem sa Saburom na dubljem nivou.


Saburo, uz osmeh, odgovori: "Dobro sam, Yazi, hvala na pitanju. Došao sam ovde da pronađem inspiraciju i mir. Ova sela često čuvaju najlepše priče, a ja volim istraživati živote ljudi koje susrećem." Saburo pogleda oko sebe, ozarena svetlima sela, i dodade: "Da, ulice su divne, ali lepota se često krije u ljudima koje sretnemo na njima. Svaka priča je poput gutljaja ove rakije - ima svoj ukus i snagu, a ja volim deliti i čuti ih." Njegove reči otkrile su da Saburo nosi u sebi nešto više od običnog putnika, nešto što čini njegov svet jedinstvenim i zanimljivim.

Yazi je pazljivo osluskivao Saburov odgovor, primecujući dubinu u njegovim rečima dok su se osećaji i misli prelivale kroz njega. To zvuči kao divan razlog za dolazak, odgovorio je Yazi, pokazujući razumevanje za Saburovu potragu za inspiracijom i mirom. Istraživanje života ljudi na ovim mestima zaista može biti izuzetno obogaćujuće iskustvo, dodao je Yazi, dok je njegov pogled lutački prelazio preko osvetljenih ulica sela. Da, slažem se, rekao je Yazi s osmehom, sagledavajući sada i on dubinu lepote koja se krije u susretima s ljudima, ne samo u arhitekturi i atmosferi mesta. Deljenje priča je kao deljenje gutljaja rakije - svaka ima svoju jedinstvenu snagu i ukus. Stvarno cenim tu analogiju, priznao je Yazi, otkrivajući Saburu da je spreman za dalje istraživanje i deljenje iskustava koja život nosi.





Saburo je uzvratio toplim osmehom, prepoznavši sličnost u njihovim pogledima na život. "Drago mi je da delimo istu perspektivu, Yazi. Svaka interakcija s ljudima nosi sa sobom dragocenu priču i doprinosi našem ličnom rastu. Kroz takve razgovore, otkrivamo ne samo svet oko nas, već i onaj unutar nas samih." Saburo je podigao čašu rakije, kao poziv na nastavak razgovora, i dodao: "Život je poput ove rakije - pun iznenađenja, a svaki gutljaj nosi nešto novo. Hteli bismo li zajedno istražiti te dubine?" Njegov pogled bio je iskren, dok je pozivao Yazija da se pridruži njegovoj potrazi za pričama i životnim lekcijama koje čekaju da budu otkrivene.


Yazi je osluškujući Saburove reči, osetio bliskost u njihovim stavovima prema životu. "Stvarno je inspirativno čuti to od tebe, Saburo," odgovorio je s iskrenom zahvalnošću. "Slažem se, svaka interakcija nosi sa sobom dragocenu priču koja obogaćuje našu dušu." Dok je prihvatao poziv u dalju interakciju, Yazi je podigao čašu s osmehom, odajući poštovanje Saburovoj mudrosti. "Zvuči kao avantura koju ne želim propustiti," rekao je, osećajući uzbuđenje u očekivanju novih iskustava koja će deliti s Saburom. Njegov odgovor odražavao je iskrenu želju da zajedno istraže dubine života i lekcije koje ih čekaju.

Nakon što je Muro otišao svoim putem ja sam nastavio sa razgledanjem, *Primeđivajući određene stvari Kaneko se setio da mora kući* Pa vreme je da krenem ionako nemam više posla ovde tako da krećem kući nadam se da će se ovi ljudi lepo provesti.

Setajuci i uzivajuci u prelepom mirisu cveca, Kaneko i ja smo ugledali ninju kog nismo videli do sad, upitao sam Kaneka Kaneko jel ti je poznat mozda ovaj ja ga prvi put vidim izgovorajuci to ninja nam se polako priblizavao, a ja sam ga ostrim pogledom posmartao od glave do pete...

"Ne Muro možda je neki dobar pozdrav nepozati čoveče,mora da si nov jer te pre nisam viđao" ovaj mora da je nov zato što ga pre nisam viđao ovde ipak on je sigurno na akademiji pitam se da li će da izraste u pravednog šinobija.*Muro i Kaneko su nastavili ka nepoznatom šinobiju*

Isao sam ulicom razgledao kako je selo lijepo,al posto sam se tek doselio ne znam gde da jedem.video sam dva covjeka kako setaju ulicom prisao sam ih i upitao Dobar dan izvinite na smetnji al da ne znate slucajno neki dobar restoran?

Prisao nam je jedan ninja i upitao nas za neki restoran, pruzio sam mu ruku i rekao Muro, za pocetak, kako se ti zoves vidim nov si, ima ovde jedan odlican restoran taman smo mi tamo krenuli gledao sam ga i osecao sam nesto povezano izmedju nas nije bilo nikakve oznake pa sam ga upitao Nego koji si ti klan? upitao sam ga smeskajuci pretpostavljajuci koji cu odgovor dobiti...
Ulice  - Page 7 Ce0b53264d1b1bbea9acc921f7cfae8ff62df161

O da izvinite izgleda sam toliko gladan da sam zaboravio na manire. pruzam ruku i odgovaram.Ja sam Kansuke a sto se tice restorana naravno da zelim dobro drutvo uvjek dobro dodje.kad me je pitao za klan malo sam se zacudio kako to odjednom al ipak sam htio da mu odgovorim.Iz Uciha klana sto pitas?

Gledajuci ga smeskao sam se jer mi je bilo drago da vidim jos jednog ninju iz mog klana za kog nisam ni znao da postoji, Nije sad vazno, shvatices nego krenimo ka restoranu gledao sam ga svo vreme setajuci do restorana i imao sam zelju da ga sprovedem na pravi put dok jos nije kasno jer je ovaj svet ninji surov i svaki pogresan potez se kaznjava...

"Ivinte što vas ometam ali trebalo bi da krenemo ka restoranu" ovaj šinobi jeste sa akademije "Muro hoćeš li da mi pretstaviš novog druga ili si rešio da ćutiš"Zanimalo me je ko je i odakle je ali za sada neću da postavljam dalja pitanja,

Dok sam šetao s Kansukeom ulicom, da bismo izbjegli tišinu jer je prošlo toliko dugo da nemamo o čemu pričati, pitao sam ga: Koliko se dugo nismo čuli? Bila je to neobična tišina koja je dopirala između nas dok smo koračali kroz tihu ulicu.

Razmisljaljuci koliko se dugo nisamo vidjeli i svatio sam koliko sam se zapravo odaljio od svojih drugova.Odgovorio sam mu Ima sigurno 3 4 godine i nastavili smo da hodamo.Svo vrijeme sam razmisljao o Genin ispitima.Bio sam siguran da cu poloziti iz prvog pokusaja.Sa smeskom na licu nastavili smo da hodamo.

Predomislio sam se i odlučio da odgodim genin ispite za još jedan dan, i Kansuke se složio s tom odlukom. Tako da nakon napornog puta kroz praznu ulicu, rastali smo se na raskrsnici. Koliko mi je barem objašnjavao, njegova kuća je puno bliža nego moja. Izgleda da će se ova noć provesti učeći.

Stigavsi na selo bilo je dosta mirno nijebilo puno ljudi okolo pitam se sta se deslio sa svima hoda je putem neko vreme kad je naleteo na jednu prodavnicu prilazio je ka podavnici polako te upitao prodavca:

Jel ima te papirice sa charkom koje mogu da vam otkriju elemente.

Prodavac je klimnuo glavom te mi je pokazao:

Super daj te mi 2.

Rekovsi to je platio bilo poskupo ali tu je sta je stavio ih je kod sebe te krenuo kod sebe tamo gde i trenira zaputio se tamo gubio se trag na daljini.

Sada sam otisao da se prosetam,razgledao sam selo nakon nekoliko godine,mnogo toga se promenilo od kada sam zadnji put prolazio i setao kroz selo,to me je vratilo u detinjstvo.

Dok idem do restoreno, naišao sam na na vrlo poznato mesto gde sam se kao mali igrao sa svojim prijateljima,to u meni bude velike emocije nadam se da ću uskoro naići na svoje prijatelje i da će da ih vidim nakon dugo godina

Saiki, Muro i ja setamo se ovim divno poplocanim ulicama cekajuci Kaneka da se pojavi, covece delovalo je kao vecnost cekajuci ga..
"Covece, kada ovaj misli vise da se pojavi..Mogli bi da odemo po neki ramen ako ste za?"

Dok smo setali svo vreme sam bio ocaran i posmatrao sam ih jer sam bio veoma uzbudjen zbog njihovog dolaska, dok smo cekali Kaneka setali smo i razgledali stare ulice kojima smo nekada setali Mogli bi smo kad dodje Kaneko pa se mozete i tamo ispricati nadao sam se da ce brzo doci Kaneko i da ne preteruje da svojim Joganom...

Kaneko deluje kao neko ko je izrastao u jednu veoma sporu osobu..Dobro nas je pa ne mozemo mnogo da biramo takav je kakav je, nadam se da ce se sto pre pojaviti i da se ne zamlacuje nekim drugim zenskaroskim stvarima u putu na ovamo..
"Uff, dobro..Al sam gladan covece, Kaneko pozuri!!"

Nakon što sam obišao kuću krenuo sam da šetam ulicom nadajući se da ću da nađem ubicu koji je počino ova dela i opljačkao mi kuću *Dok se Kaneko šetao naišao je na dva poznata lica* "Eeee dečaci šta se radi?" vreme je da malo porazgovaram sa starim drugovima.

Konacno se pojavio, isti je kakav sam i ocekivao, smotan i spor.
"Cao, Kaneko, dugo se nismo videli, mislim da bi mogli da podelimo nasa nova iskustva uz jedan dobar ramen."

Tsumi i Saike nisam ih očekivao ovde prošlo je deset godina od kako sam ih zadnji put video pitam se kakavi su sad mada po onome što vidim Tsumi izgleda kao cirkuzant,a Saike izgleda da se popravio ali nema veze "Što se mene tiče može,hoćeš li i ti sa nama Muro?" Vreme je da porazgovaramo sada nakon toliko godina mislim da će da bude zanimljivo videti šta je sve naučio.

Ne deluje mi kao da me mirise, njegovi pogledi ka meni uprti su veoma ostro.Pa dobro ipak sta da se radi ako budem nekoga ubijao znam koga cu prvog, mada ne izgleda mi kao neko ko bi mi mogao praviti problem, moji limiti su mnogo iznad njegovih i to je moja najveca prednost, ali za sada ne vidim ga kao pretnju vec kao starog prijatelja tako da uzivajmo u trenucima.
"Kaneko, ponovo nisi u diskusiji, samo tebe cekamo.Idemo odmah onesvesticu se od gladi.."

"Ipak si postao malo oštriji čestitam,moj predlog je da odemo do prodavnice koju sam otvorio,tamo ćemo da porazgovaramo."Upitao sam ga zato što mi je bio sumnjiv sobzirom da znam da nas celo selo juri mislim da će da pokuša da me se otarasi to je radio i kada smo bili klinci iskreno biće simpatično da vidim kako će da pokuša

Mozda je ulozio dosta para u svoj restoran, nadam se da ce bar da me casti hranu..Ipak su trazene nindze tako da ne ocekujem da se zadrze dugo u selu, ali ja nemam izbora sem da moje trenutno znanje poboljsavam sve dok ne bih mogao da im se pridruzim, a u isto vreme i izdrzavam svoju porodicu.
"Gladan sam vodi me bilo gde! Covece umrecu do prodavnice."

Razumem gladan je "Kreni mo onda ka mojoj prodavnici tamo ćeš moći da jedeš koliko ti je volja".nakon ovog kratkog ratgovora nas četvorica smo se zaputili ka mojoj prodavnici kako bi nešto jeli i popričali.Biće ovo zanimljivo nakon toliko godina opet smo sva četvorica na okupu.*Sva četvorica drugova su se zabutili ka Kanekovoj prodavnici*

Mnogo toga se promenilo u selu od zadnjeg puta kada sam bio u njegu,sada kada šetam ovim ulicama vraća mi se nostalgija na moje detinjstvo,trenutno tražim jedan restoran u koji sam stalno išao pre nadam se da ću ga naći.

Šetao sam na ulici u potrazi za dobrim restoranom i da malo istražim selo nakon dve godine koliko nisam bio ovde,i tako sam šetao i u prolazu sam naišao na dobro poznato lice,činilo mi se da je to on ali nisam bio siguran pa sam ga pitao "Hej Tsumi da li si to ti?"

Kakva slucajnost, evo ga moj prijatelj sa misije, nije bio los, zelim da znam kako je i da li se oporavio.
"Hejj, Boten.Kako si, jesi li se odmorio od one misije?"

Da bio sam upravu to je Tsumi drago mi je da ga ponovo vidim posle one misije,pitam se šta radi ovde,pitam se da li da ga pitam da krene samnom u restoran pa posle toga na misiju,ma pitaću ga nadam se da mogu da mu verujem "dobro sam,da li se raspolažen da odemo do restorano pa posle da podjes na misiju sa mnom"

Jeo sam jutros, ali realno volim da jedem tako da bih mogao da odem do restorana.Deluje mi kao lik koji nece pogresiti sa odabirom hrane, nemam sta da izgubim, a sto se misije tice, napaljen sam tako da sam spreman na jos jednu i zeljno je iscekujemo.
"Moze, hahahahah.Nemam nista protiv, dobro mi bi legla hrana, a pogotovo nova misija."

Dobro je pristao je bio sam malo uplašen jer sam mislio da neće da pristane pošto smo se tek juče upoznali,ali idalje ne znam bas najbolje restorane pošto posle dve godine sam u selu,ali nema veze naćiću neki dobar "Super krećemo onda!"

Goss se zaputio u novu avanturu, lakse receno dosao je u selo. Nije ocekivao da ce selo izgledati ovako lepo (barem za njega). Usao je u pocetnu ulicu i odmah je posao u potragu za nekim restoranom da jede. Naisao je na starog seljaka koji ga je uputio ka najboljem restoranu za ramen u selu. Dok je obedovao ramen laganim pokretom glave je gledao okolinu sela i enterijer restorana.

Goss, čovek skromnog osmeha, svakog dana provodio je svoje popodne u šetnji kroz ulice sela. Sunčeva svetlost milovala je njegovu kožu dok je koračao uskim stazama okruženim zelenilom. Pratio je pesmu ptica i miris svežeg cveća, zaranjajući u carstvo prirode koje se preplitalo sa selom. Zastajao je pored reke, gledajući kako voda igra suncu, dok su se lišće i cveće kretali u ritmu vetra. Upoznavao je svaki kamen i svako drvo kao starog prijatelja. Ljudi su ga pozdravljali s osmehom dok je prolazio, a on im uzvraćao istom merom. Za Gossa, svako korak kroz selo bio je čarolija, podsjetnik na jednostavnost života i lepotu koja se krije u svakom trenutku provedenom u prirodi.

Osetio sam jaku cakru oko sebe, veoma mi je delovala poznato. Ni u jednom trenutku nisam se dvoumio da je to bio moj partner sa misije. Nadam se da ce hteti da bezi zajedno sa mnom.
"Zdravo, Botene. Opet se srecemo mada ipak sada sam u zurbi, idem daleko od sela."

Osetio sam vrlo čudnu chakru i poznatu,kada vidim to je moj prijatelj Tsumi,pozdravio sam se sa njim izgleda da i on isto ide iz sela,možda bi mogli da se udružimo i zajedno odemo "Zdravo Tsumi,koja slučajnost upravo i ja napustam selo "

Obojica smo izgleda postali veoma trazeni, ne znam njegov deo price ali mislim da bi za obojicu bilo idealno da se ujedinimo i zajedno napustimo selo. Mislim da smo nas dvojica perfektan duo za resavanje svih misija.
"Naravno, mogli bi smo za sad otici negde i napraviti skloniste?!"

Izneo je sjajnu ideju baš ono što sam ja njega hteo da pitam,odlučio sam da napustim selo sa njim pa sam mu odgovorio "To zvuči kao odlična ideja,ništa onda krenimo polako"

Nakon napornog treninga, izlazim na ulice grada kako bih prošetao i osvežio misli. Dok hodam, prisjećam se svog dragog rođaka, čiji osmijeh i savjeti su mi davali snagu kada mi je bila najpotrebnija. U sjećanjima na njega, osjećam toplinu i inspiraciju da nastavim naprijed, uprkos izazovima koji mi se nađu na putu.